Molitve
* Molitva za duhovnu obnovu
* Izvorna molitva sv. Mihaelu

The Unbroken Line of Popes

* St. Peter (32-67), Matthew 16:18
* St. Linus (67-76), 2Timothy 4:21
* St. Anacletus (Cletus) (76-88)
* St. Clement I (88-97), Philippians 4:3
* St. Evaristus (97-105)
* St. Alexander I (105-115)
* St. Sixtus I (115-125)
* St. Telesphorus (125-136)
* St. Hyginus (136-140)
* St. Pius I (140-155)
* St. Anicetus (155-166)
* St. Soter (166-175)
* St. Eleutherius (175-189)
* St. Victor I (189-199)
* St. Zephyrinus (199-217)
* St. Callistus I (217-22)
* St. Urban I (222-30)
* St. Pontain (230-35)
* St. Anterus (235-36)
* St. Fabian (236-50)
* St. Cornelius (251-53)
* St. Lucius I (253-54)
* St. Stephen I (254-257)
* St. Sixtus II (257-258)
* St. Dionysius (260-268)
* St. Felix I (269-274)
* St. Eutychian (275-283)
* St. Caius (283-296)
* St. Marcellinus (296-304)
* St. Marcellus I (308-309)
* St. Eusebius (April-August 309 or 310)
* St. Miltiades (311-14)
* St. Sylvester I (314-35)
* St. Marcus (January-October 336)
* St. Julius I (337-52)
* Liberius (352-66)
* St. Damasus I (366-83)
* St. Siricius (384-99)
* St. Anastasius I (399-401)
* St. Innocent I (401-17)
* St. Zosimus (417-18)
* St. Boniface I (418-22)
* St. Celestine I (422-32)
* St. Sixtus III (432-40)
* St. Leo I (the Great) (440-61)
* St. Hilarius (461-68)
* St. Simplicius (468-83)
* St. Felix III (II) (483-92)
* St. Gelasius I (492-96)
* Anastasius II (496-98)
* St. Symmachus (498-514)
* St. Hormisdas (514-23)
* St. John I (523-26)
* St. Felix IV (III) (526-30)
* Boniface II (530-32)
* John II (533-35)
* St. Agapetus I (535-36)
* St. Silverius (536-37)
* Vigilius (537-55)
* Pelagius I (556-61)
* John III (561-74)
* Benedict I (575-79)
* Pelagius II (579-90)
* St. Gregory I (the Great) (590-604)
* Sabinian (604-606)
* Boniface III (February-November 607)
* St. Boniface IV (608-15)
* St. Deusdedit (Adeodatus I) (615-18)
* Boniface V (619-25)
* Honorius I (625-38)
* Severinus (May-August 640)
* John IV (640-42)
* Theodore I (642-49)
* St. Martin I (649-55)
* St. Eugene I (655-57)
* St. Vitalian (657-72)
* Adeodatus (II) (672-76)
* Donus (676-78)
* St. Agatho (678-81)
* St. Leo II (682-83)
* St. Benedict II (684-85)
* John V (685-86)
* Conon (686-87)
* St. Sergius I (687-701)
* John VI (701-05)
* John VII (705-07)
* Sisinnius (January-February 708)
* Constantine (708-15)
* St. Gregory II (715-31)
* St. Gregory III (731-41)
* St. Zachary (741-52)
* Stephen II (March 752)
* Stephen III (752-57)
* St. Paul I (757-67)
* Stephen IV (767-72)
* Adrian I (772-95)
* St. Leo III (795-816)
* Stephen V (816-17)
* St. Paschal I (817-24)
* Eugene II (824-27)
* Valentine (August-September 827)
* Gregory IV (827-44)
* Sergius II (844-47)
* St. Leo IV (847-55)
* Benedict III (855-58)
* St. Nicholas I (the Great) (858-67)
* Adrian II (867-72)
* John VIII (872-82)
* Marinus I (882-84)
* St. Adrian III (884-85)
* Stephen VI (885-91)
* Formosus (891-96)
* Boniface VI (April 896)
* Stephen VII (896-97)
* Romanus (August-November 897)
* Theodore II (November-December 897)
* John IX (898-900)
* Benedict IV (900-03)
* Leo V (July-December 903)
* Sergius III (904-11)
* Anastasius III (911-13)
* Lando (913-14)
* John X (914-28)
* Leo VI (May-December 928)
* Stephen VIII (929-31)
* John XI (931-35)
* Leo VII (936-39)
* Stephen IX (939-42)
* Marinus II (942-46)
* Agapetus II (946-55)
* John XII (955-63)
* Leo VIII (963-64)
* Benedict V (May-June 964)
* John XIII (965-72)
* Benedict VI (973-74)
* Benedict VII (974-83)
* John XIV (983-84)
* John XV (985-96)
* Gregory V (996-99)
* Sylvester II (999-1003)
* John XVII (June-December 1003)
* John XVIII (1003-09)
* Sergius IV (1009-12)
* Benedict VIII (1012-24)
* John XIX (1024-32)
* Benedict IX (1032-45)
* Sylvester III (January-March 1045)
* Benedict IX (April-May 1045)
* Gregory VI (1045-46)
* Clement II (1046-47)
* Benedict IX (1047-48)
* Damasus II (July-August 1048)
* St. Leo IX (1049-54)
* Victor II (1055-57)
* Stephen X (1057-58)
* Nicholas II (1058-61)
* Alexander II (1061-73)
* St. Gregory VII (1073-85)
* Blessed Victor III (1086-87)
* Blessed Urban II (1088-99)
* Paschal II (1099-1118)
* Gelasius II (1118-19)
* Callistus II (1119-24)
* Honorius II (1124-30)
* Innocent II (1130-43)
* Celestine II (1143-44)
* Lucius II (1144-45)
* Blessed Eugene III (1145-53)
* Anastasius IV (1153-54)
* Adrian IV (1154-59)
* Alexander III (1159-81)
* Lucius III (1181-85)
* Urban III (1185-87)
* Gregory VIII (1187)
* Clement III (1187-91)
* Celestine III (1191-98)
* Innocent III (1198-1216)
* Honorius III (1216-27)
* Gregory IX (1227-41)
* Celestine IV (October-November 1241)
* Innocent IV (1243-54)
* Alexander IV (1254-61)
* Urban IV (1261-64)
* Clement IV (1265-68)
* Blessed Gregory X (1271-76)
* Blessed Innocent V (January-June 1276)
* Adrian V (July-August 1276)
* John XXI (1276-77)
* Nicholas III (1277-80)
* Martin IV (1281-85)
* Honorius IV (1285-87)
* Nicholas IV (1288-92)
* St. Celestine V (July-December 1294)
* Boniface VIII (1294-1303)
* Blessed Benedict XI (1303-04)
* Clement V (1305-14)
* John XXII (1316-34)
* Benedict XII (1334-42)
* Clement VI (1342-52)
* Innocent VI (1352-62)
* Blessed Urban V (1362-70)
* Gregory XI (1370-78)
* Urban VI (1378-89)
* Boniface IX (1389-1404)
* Innocent VII (1406-06)
* Gregory XII (1406-15)
* Martin V (1417-31)
* Eugene IV (1431-47)
* Nicholas V (1447-55)
* Callistus III (1445-58)
* Pius II (1458-64)
* Paul II (1464-71)
* Sixtus IV (1471-84)
* Innocent VIII (1484-92)
* Alexander VI (1492-1503)
* Pius III (September-October 1503)
* Julius II (1503-13)
* Leo X (1513-21)
* Adrian VI (1522-23)
* Clement VII (1523-34)
* Paul III (1534-49)
* Julius III (1550-55)
* Marcellus II (April 1555)
* Paul IV (1555-59)
* Pius IV (1559-65)
* St. Pius V (1566-72)
* Gregory XIII (1572-85)
* Sixtus V (1585-90)
* Urban VII (September 1590)
* Gregory XIV (1590-91)
* Innocent IX (October-November 1591)
* Clement VIII (1592-1605)
* Leo XI (April 1605)
* Paul V (1605-21)
* Gregory XV (1621-23)
* Urban VIII (1623-44)
* Innocent X (1644-55)
* Alexander VII (1655-67)
* Clement IX (1667-69)
* Clement X (1670-76)
* Blessed Innocent XI (1676-89)
* Alexander VIII (1689-91)
* Innocent XII (1691-1700)
* Clement XI (1700-21)
* Innocent XIII (1721-24)
* Benedict XIII (1724-30)
* Clement XII (1730-40)
* Benedict XIV (1740-58)
* Clement XIII (1758-69)
* Clement XIV (1769-74)
* Pius VI (1775-99)
* Pius VII (1800-23)
* Leo XII (1823-29)
* Pius VIII (1829-30)
* Gregory XVI (1831-46)
* Bl. Pius IX (1846-78)
* Leo XIII (1878-1903)
* St. Pius X (1903-14)
* Benedict XV (1914-22)
* Pius XI (1922-39)
* Pius XII (1939-58)
* Bl. John XXIII (1958-63)
* Paul VI (1963-78)
* John Paul I (August-September 1978)
* John Paul II (1978-2005)
* Benedict XVI (2005-)

srijeda, 24.02.2010.

Biblija

Moramo uvijek imati na umu da je Biblija Katolička knjiga i da je 100% kompatibilna sa naukom Katoličke Crkve.
Evo preporučam nekoliko stranica sa Biblijskim citatima na kojima Katolici temelje svoj nauk.

http://www.askacatholic.com/holyquotes/documents/_all_catholic_verses.htm
http://www.catholicbible101.com/catholicbibleverses.htm
http://www.catholiceducation.org/articles/apologetics/ap0039.html

- 19:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 13.02.2010.

BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.

Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.

Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.

Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»

Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»

Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»

Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jedina prava Crkva

Jedina crkva koju je Krist osnovao je Katolička Crkva.

o. Arnold Damen D.I.


"Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se."
Marko XVI:16

I.

Dragi moji kršćani:- Ove riječi našeg božanskog Spasitelja su već dokaz da je za spasenje neophodna vjera i da bez vjere nema spasenja; bez vjere preostaje samo vječno prokletstvo. Pročitajte sami svoja protestantska izdanja Biblije, taj 16. redak Svetog Marka i to će biti još snažnije rečeno nego u katoličkom izdanju.

A koju vrstu vjere čovjek mora imati da bi se spasio? Da li je to bilo kakva vjera? Ako je potrebna bilo kakva vjera i sam đavao će se spasiti jer nam sama Biblija kaže da đavli vjeruju i dršću.

Stoga nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda; mora ispovijedati pravu i istinitu vjeru i bez toga nema nade u spasenje jer dragi moji, logika nam govori da ako Bog nešto objavljuje i nešto nas uči, On onda traži i da Mu se vjeruje. Ne vjerovati Bogu znači uvrijediti Ga. Sumnjati u Njegovu riječ ili čak vjerovati ali sa sumnjom i oklijevanjem je vrijeđanje Boga, jer to znači sumnjati u Njegovu svetu Riječ. Stoga, moramo vjerovati bez sumnje i oklijevanja.

Rekao sam, izvan Katoličke Crkve nema božanske Vjere; ne može biti nikakve božanske vjere izvan te Crkve. Neke od mojih prijatelja protestanata će pogoditi kad čuju da govorim da izvan katoličke Crkve nema božanske Vjere i da bez vjere nema spasenja, već samo prokletstvo.

No, dokazat ću sve rečeno.

Rekao sam već da izvan Crkve ne može biti ni božanske vjere. Što je božanska vjera? To je kad vjerujemo nešto što počiva na autoritetu Božjem i kad vjerujemo bez sumnje, bez oklijevanja. Sva braća odvojena od katoličke Crkve kao vodstvo uzimaju osobno tumačenje Biblije; ali osobno tumačenje Biblije im nikada ne može pružiti božansku vjeru.

Pretpostavimo nakratko jedan primjer, da ovdje imamo jednog prezbiterijanca; on čita Bibliju; čitajući Bibliju on zaključuje da je Isus Krist - Bog. Vi znate da je to najvažnije od svih kršćanskih učenja, temelj svega kršćanstva. Čitajući Bibliju on zaključuje da je Isus Krist Bog; on je tankoćutan čovjek, inteligentan, i nije umišljen.

I kaže: "Evo mog susjeda unitarijanca koji je razuman i inteligentan kao i ja i pošten i učen kao i ja i čovjek molitve poput mene, i, čitajući Bibliju dolazi do zaključka da Krist uopće nije Bog." "E sada," kaže, "po mojem iskrenom mišljenju i rasuđivanju, ja sam u pravu a moj susjed unitarijanac je u krivu; ali ipak", kaže, " i ja mogu pogriješiti! Možda ne shvaćam pravo značenje teksta, pa ako sam ja u krivu, možda je on u pravu, ali ipak prema mom mišljenju i sudu ja sam u pravu a on u krivu."

Na čemu se temelji njegova vjera? Na kojem autoritetu? Na njegovom vlastitom mišljenju i sudu. A što je to? Ljudsko mišljenje, ljudsko svjedočanstvo i samim tim ljudska vjera. Ne može reći s uvjerenjem: "Siguran sam, potvrdno siguran, kao što je sigurno da je Bog na nebu, tako je sigurno i da je ovo pravo značenje teksta." On nema drugog autoriteta osim svog vlastitog mišljenja i suda i onoga što mu njegov propovjednik kaže. A propovjednik je pametan čovjek. Postoji puno pametnih propovjednika unitarijanaca ali to ništa ne dokazuje; to je sve ljudski autoritet i ništa drugo a time je to - ljudska vjera. Što je ljudska vjera? Vjerovati u nešto na temelju svjedočanstva nekog čovjeka. Božanska vjera je vjerovati u nešto za što je sam Bog posvjedočio.


II.

Katolik pak ima Božansku vjeru, a zašto? Jer katolik kaže ovako: "Vjerujem u to i to." Zašto? "Zato jer me tako Crkva uči." A zašto vjeruješ u Crkvu? "Jer mi je Bog zapovijedio da vjerujem u nauk Crkve; I Bog mi je zaprijetio prokletstvom ne budem li vjerovao Crkvi i poučeni smo od Sv. Petra u njegovoj poslanici, da nema samovoljnog tumačenja proroštava Pisama jer neupućeni i nepostojani iskrivljuju Pismo tj. Bibliju, na svoju vlastitu propast."

Ovo je tvrd govor, dragi moji, ali to je jezik Sv. Petra, glave apostola. Neupućeni i nepostojani iskrivljuju Bibliju na svoju vlastitu propast! A ipak, Biblija je Božja knjiga, nadahnut govor; tj. barem ako imate ispravnu Bibliju, kao što je imamo mi katolici, a vi je protestanti nemate.

Ali dragi moji prijatelji protestanti, neka vas ne uvrijedi to što govorim. Upravo vaši najučeniji propovjednici i biskupi vam to govore, neki od njih su napisali čitave tomove kako bi potkrijepili da je engleski prijevod koji imate pun grešaka i krivih prijevoda.

Zato vam kažem da je prava Biblija ona koju imaju katolici , latinska Vulgata; a i najučeniji među samim protestantima se slažu da je Biblija - latinska Vulgata koju je katolička Crkva oduvijek koristila, najbolja koja postoji. Otuda ono što ste mogli primijetiti, da kad propovijedam navodim tekst na latinskom jer je latinski tekst Vulgate najbolji koji postoji.


III.

Oni bi sada mogli reći da katolici priznaju Riječ Božju, njeno nadahnuto podrijetlo; i da su time sigurni da i oni imaju Riječ Božju; ali dragi moji, i najbolje stvari se mogu zlorabiti, i najbolje stvari; i zato nam je naš Božanski Spasitelj dao živućeg učitelja koji će nam objasniti pravo značenje Biblije.

Omogućio nam je da imamo nepogrešivog učitelja; a ovo je neophodno jer bez toga, bez nepogrješivosti, nikad ne bismo imali sigurnost kad je u pitanju naša Vjera. Mora postojati nepogrešivost; to možemo vidjeti i u svakoj dobro uređenoj vlasti, u svakoj vlasti; u Engleskoj, u Sjedinjenim Državama i u svakoj državi, kraljevstvu i republici postoji Ustav i vrhovni zakon.

Ali niste slobodni tumačiti Ustav i vrhovni zakon onako kako vi mislite da je ispravno, jer kad bi svakom bilo dopušteno tumačiti zakon i Ustav kako on misli da treba, zakona više ne bi ni bilo .

Zato svaka vlast ima vrhovnog suca i vrhovni sud i njemu se treba obratiti vezano za sve različitosti u tumačenju zakona i Ustava. Svi se moraju pridržavati odluka vrhovnog suca a ukoliko se ne bi pridržavali tih odluka, dragi moji, više ne bi bilo zakona, nego bezvlađe, nered i metež.

Pretpostavimo opet na trenutak da je Blaženi Spasitelj bio manje mudar nego ljudske vlasti i da nije providio pomoć za razumijevanje Njegovog Ustava i Njegovog Zakona Crkve Božje. Da je bilo tako, dragi moji, ona nikako ne bi mogla opstati kao što postoji već 1854 godine. On je ustanovio Vrhovni Sud i Vrhovnog suca u Crkvi Boga živoga.


IV.

Sve strane priznaju, kao što protestanti i katolici priznaju, da je Krist ustanovio Crkvu i što je neobično reći, svi naši prijatelji protestanti priznaju također da je On ustanovio jednu crkvu, samo jednu Crkvu. Kad god Krist govori o svojoj Crkvi uvijek govori u jednini. Vi koji čitate Bibliju, upamtite; prijatelji protestanti, obratite pozornost. On kaže: Poslušajte Crkvu a ne "poslušajte crkve" Sagradio sam svoju Crkvu na stijeni", A ne "svoje crkve".

Kad god On govori, bilo u slikama ili u prispodobama o svojoj Crkvi, uvijek nam posvješćuje jedincatost, zajedništvo, jedinstvo.

O svojoj Crkvi govori kao o stadu u kojem je samo jedan pastir koji je glava svima a ovce bi trebale slijediti njegov glas; "Imam i drugih ovaca koje nisu od ovoga stada." Jedno stado, vidite. Govori o Svojoj Crkvi kao o kraljevstvu u kojem samo jedan kralj vlada nad svima; govori o svojoj Crkvi kao o obitelji u kojoj je samo jedan otac glava; govori o Svojoj Crkvi kao o stablu, a sve grane toga stabla su povezane s deblom, a deblo s korijenom; a Krist je korijen a deblo je Petar i Pape, velike grane su biskupi, manje grane su svećenici a plodovi tog stabla su vjernici po čitavom svijetu; a grana, kaže, koja se odsiječe od tog stabla će usahnuti, neće roditi, i nije za drugo nego da se baci u vatru a to je - prokletstvo.

Ovo je izravan govor, dragi moji ali nema koristi od prikrivanja Istine. Želim vam govoriti Istinu kao što su je svojedobno naviještali apostoli: nema spasenja izvan Crkve našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.



V.

Dobro, ali o kojoj se Crkvi radi? Trenutno postoji tri stotine i pedeset različitih protestantskih crkava a gotovo svake godine nastaje jedna ili dvije nove. Uz svo to mnoštvo imamo i Rimokatoličku Crkvu.

Koja je od svih tih različitih crkvi jedna Crkva našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista? Sve one za sebe tvrde da su Isusove Crkve.

Ali, dragi moji, očito je da ni jedna Crkva ne može biti Isusova osim one koju je ustanovio Isus Krist. A kada je Isus ustanovio svoju Crkvu? Kada? Kada je bio ovdje, na zemlji. A kada je to bilo kada je on bio na zemlji? Znamo da naša kršćanska era traje od onda. Rodio se prije mnogo stoljeća. To je povijesna činjenica koju svi priznaju. Na zemlji je živio 33 godine. To je bilo oko 19 stoljeća prije našeg doba. To je bilo vrijeme kada je Krist ustanovio Svoju Crkvu. Bilo koja, dakle, Crkva koja ne postoji tako dugo nije Crkva Isusa Krista nego institucija ili izum ovog ili onog čovjeka. Nije od Boga niti od Krista - nego od čovjeka.

A gdje je ta Crkva i koja je to Crkva koja jest postojala svo to vrijeme? Sva povijest će vam reći da je to Katolička Crkva: Ona i jedino ona od svih kršćanskih denominacija na zemlji je postojala tako dugo. Sva povijest, kažem, svjedoči o ovome. Ne samo katolička povijest nego povijest pogana, židovska povijest i protestanstska povijest posredno.

Nadalje povijest svih nacija, svih naroda, svjedoči o tome da je Katolička Crkva najstarija, prva. To je ona koju je osnovao naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist.

Ako ijedan protestantski propovjednik može dokazati da je Katolička Crkva nastala nakon toga vremena neka dođe k meni i dat ću mu tisuću dolara. Dragi propovjednici, evo dobre prilike za zaradu; tisuću dolara za vas.

Ne samo sva povijest nego i svi spomenici starih vremena svjedoče o ovome i sve ih nacije na zemlji priznaju. Pozovite jednog od svojih propovjednika i pitajte ga koja je bila prva Crkva, prva kršćanska crkva. Prezbiterijanska, Episkopalna, Engleska crkva, metodistička, univerzalistička ili unitarijanska? I svi će vam odgovoriti da je to bila Katolička Crkva.

Ali dragi prijatelji, ako priznate da je Katolička Crkva prva i najstarija, Crkva koju je ustanovio Isus Krist, zašto onda vi niste katolik? Na ovo se može čuti odgovor da je Katolička Crkva postala iskvarena; da je pala u zabludu i da je stoga bilo nužno osnovati novu crkvu. Novu crkvu, novu vjeru.

Na ovo odgovaramo: ako je katolička Crkva jednom bila prava crkva onda je ona i sada prava i ostat će prava Crkva Božja do kraja vremena ili nas je Isus Krist prevario.

Poslušaj me, Isuse, počuj što govorim! Kažem da ako Katolička Crkva sada, u devetnaestom stoljeću, nije Istinska Crkva Božja kao što je bila prije 1854 godine, tada kažem Isuse, Ti si nas prevario i Ti si varalica! Ali ako ja ne govorim istinu, Isuse, udari me tako da umrem sada za ovom propovijedaonicom, neka se srušim mrtav, jer ne želim biti propovjednik lažne vjere!


VI.

Dokazat ću što sam rekao. Ako je Katolička Crkva jednom bila Istinska Crkva Božja kao što to svi priznaju, onda je Ona i sada Prava Crkva i ostat će Prava Crkva Božja dok je svijeta jer je Krist obećao da je vrata paklena neće nadvladati. On je rekao da ju je sagradio na stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati.

Dragi moji prijatelji, ako je Katolička Crkva pala u zabludu, tada su je vrata pakla nadvladala; a ako su je vrata pakla nadvladala, Krist nije održao svoje obećanje, tada nas je prevario a ako nas je prevario onda je on varalica! A ako je on varalica tada On nije Bog, a ako On nije Bog, tada je svo kršćanstvo obmana i prijevara.

U Sv. Mateju pak, u 28. poglavlju i recima 19 do 20, naš Božanski Spasitelj kaže Svojim apostolima: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." "Evo" - dakle kaže On - "Ja Isus, Sin Boga živoga, Ja, beskonačna Mudrost, Vječna Istina, Ja sam s vama u sve dane, čak sve do svršetka svijeta."

Dakle Krist se svečano zaklinje da će ostati uz Svoju Crkvu u sve dane do kraja vremena, do svršetka svijeta. Ali Krist ne može ostati s Crkvom koja naučava zablude ili krivotvorine ili pokvarenost. Ako je dakle Katolička Crkva upala u zabludu i pokvarenost, kao što tvrde naši prijatelji protestanti, tada ju je Krist zacijelo napustio; ako je tako, prekršio je Svoju zakletvu; ako je prekršio svoju zakletvu onda je krivokletnik i kršćanstvo uopće ne postoji. Ponavljam, naš Božanski Spasitelj (Sv. Ivan, 14. glava) je obećao da će svojoj Crkvi poslati Duha Istine da u njoj prebiva dovijeka. Ako dakle Duh Sveti, Duh Istine, poučava Crkvu svoj Istini i poučavat će je svoj Istini zauvijek, tada nikada nije moglo biti, niti bi ikada moglo biti i jedne najmanje pogreške u Crkvi Božjoj jer gdje je sva Istina tamo greške ne može biti.

Krist je svečano obećao da će Crkvi poslati Duha Istine koji će je poučavati zauvijek svoj Istini; stoga, nikada nije bilo niti jedne greške u Crkvi Božjoj ili je Krist iznevjerio svoje obećanje, ako greške ima.

Krist nam zapovijeda da poslušamo i vjerujemo u nauk Crkve u svemu; zauvijek i posvuda. On ne kaže slušajte Crkvu tisuću godina ili petnaest stoljeća, nego slušajte Crkvu, bez ikakvih ograničenja, bez pridrške ili bilo kojeg vremenskog ograničenja. To znači u svako doba. U svemu i do konca vremena tko ne posluša Crkvu neka ti bude, kaže Krist, kao poganin i kao carinik. Evo Krist kaže da one koji odbijaju poslušati Crkvu treba smatrati poganima. A tko je poganin? Onaj koji ne štuje Istinskog Boga, a carinik je javni grešnik. Ovo je krut govor. Da li bi mi Krist zapovijedio da vjerujem Crkvi ako bi me Crkva mogla zavesti, dovesti me u zabludu? Ako je nauk Crkve iskvaren, da li bi mi On, Bog Istine, naložio da bez pridržanosti ili ograničenja slušam i vjerujem u naučavanje Crkve koju je On ustanovio?

Ponavljam: naš Božanski Spasitelj zapovijeda mi da slušam i vjerujem u nauk Crkve na isti način kao kad bi nam On sam govorio. "Tko vas sluša" - kaže, dajući ovlast apostolima, "Mene sluša, tko vas prezire - mene prezire." Tako da kada vjerujem ono što Crkva naučava vjerujem ono što Bog naučava.

Ako odbijam ono što Crkva naučava odbijam ono što Bog naučava. Krist je Crkvu učinio organom pomoću kojeg On govori čovjeku i na izričit način nam govori da moramo vjerovati naučavanju Crkve upravo kao da nam On sam govori.

Stoga kaže Sv. Pavao u svojoj poslanici Timoteju; "Crkva je uporište" - to jest čvrst temelj - "i stup istine". Izvucite temelj ili uporište ispod ove građevine, srušit će se. Tako je i sa stupovima koji nose krovište; uklonite ih i krov će propasti. Tako Sv. Pavao kaže "Crkva je stup i uporište Istine" i u trenutku kada uklonite autoritet Crkve Božje pokrećete sve vrste zabluda i bogohulnih naučavanja. Pa zar to svi ne vidimo?


VII.

U šesnaestom stoljeću protestantizam je uklonio Crkveni autoritet i proglasio da se svatko treba ravnati po Bibliji, i s kojim posljedicama? Nicala je vjera za vjerom, crkva za crkvom i nove crkve nisu prestale nicati sve do današnjeg dana. Kada sam imao misije u Flintu u državi Michigan pozvao sam, kao što sam i ovdje učinio, prijatelje protestante da me dođu poslušati. Jedan dobar i inteligentan čovjek mi je pristupio i rekao:

"Htio bih iskoristiti ovu priliku za razgovor s vama."

"Kojoj Crkvi pripadate, prijatelju" - rekoh mu.

"Crkvi Dvanaest apostola" - kaže.

"Ha! ha!" - odvratih - "i ja pripadam toj Crkvi. Ali odgovorite mi prijatelju, gdje je nastala vaša Crkva?"

"U Terre Haute u državi Indiana" - reče mi.

"Tko je osnovao tu Crkvu i tko su bili Dvanaestorica apostola, prijatelju?" - pitao sam.

"Oni su bili dvanaestorica farmera" - kaže mi - "svi smo pripadali istoj Crkvi, prezbiterijanskoj ali smo se svađali sa svojim propovjednikom, odvojili se od njega i osnovali svoju vlastitu Crkvu."

"I to su" - rekoh mu - "Dvanaestorica Apostola kojima ste pripadali, dvanaest farmera iz Indijane!" Crkva je nastala prije tridesetak godina."

Prije nekoliko godina dok sam boravio u Terre Haute, zamolio sam da mi pokažu Crkvu Dvanaest Apostola. Odveli su me do prozora i pokazali mi. "Ali sada ona više ne postoji" - izvijestiše me još - "i sada se koristi kao radionica vagona."

A Sv. Pavao u svojoj poslanici Galaćanima kaže: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" To je jezik Sv. Pavla, jer dragi moji prijatelji, vjera mora potjecati od Boga a ne od čovjeka. Nijedan čovjek nema pravo osnivati vjeru; nijedan čovjek nema pravo određivati drugome što će vjerovati a što činiti kako bi spasio dušu. Vjera mora potjecati od Boga a svaka vjera koja nije potekla od Boga je lažna vjera, ljudska ustanova, a ne Božja ustanova; i zato je Sv. Pavao rekao u svojoj poslanici Galaćanima: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!"."


VIII.

Sada vidite, dragi moji, iz teksta Biblije koji sam naveo da ako je Katolička Crkva ikada bila Istinska Crkva da je tada i ostala Istinska Crkva.

Isto tako ste vidjeli iz onoga što sam govorio da je Katolička Crkva ustanova Božja a ne nekog čovjeka i to je činjenica, povijesna činjenica i nijedna povijesna činjenica nije tako potvrđena, tako dokazana kao ona da je Katolička Crkva prva, Crkva koju je ustanovio Isus Krist.

Na isti je način povijesna činjenica da su sve protestantske crkve ljudske ustanove, sve redom. I dat ću vam nadnevke njihova nastanka i imena njihovih osnivača ili utemeljitelja.

1520. godine, prije 368 godina, prvi protestant je došao na svijet. Prije njega protestanata na zemlji nije bilo, niti jednog na licu zemlje; a taj, kako nam čitava povijest govori, bijaše Martin Luther, koji je bio katolički svećenik koji je od Crkve otpao zbog oholosti i oženio se redovnicom. Izopćen je iz Crkve, odsječen, zabranjen i osnovao je svoju vlastitu vjeru.

Prije Martina Luthera nije bilo niti jednog protestanta na svijetu; on je bio prvi koji je raspirio pobunu i revolt protiv Crkve Božje. Svojim je učenicima rekao da bi Biblija trebala biti njihovo vodstvo i tako su i učinili. Ali uskoro su se Zwingli posvađali s njime kao i mnogi drugi i svaki od njih je osnovao svoju vlastitu novu vjeru.

Nakon učenika Martina Luthera javlja se John Calvin koji je u Ženevi utemeljio prezbiterijansku vjeru a gotovo sve te vjere se nazivaju po imenu njihovog osnivača.

Zapitao sam protestanta; "Prijatelju, zašto ste postali Luteran?"

"Pa zato" - reče mi - "jer vjerujem u nauk Martina Luthera."

Dakle ne Kristov, nego ljudski nauk, nauk Martina Luthera. A kakav je on bio čovjek? Čovjek koji je prekršio svečani zavjet koji je dao pred oltarom Božjim tijekom svog ređenja da će zauvijek voditi čist, samački, djevičanski život neženje. Prekršio je taj svečani zavjet i oženio sestru Catherinu koja je također dala isti zavjet čistoće i kreposti. I to je prvi osnivač protestanata na svijetu. Već samo ime po kojem ih znamo govori vam da potječu od Martina Luthera.

Eto. Prezbiterijanci se katkada nazivaju Kalvinistima jer dolaze od, odnosno ispovijedaju da vjeruju u Johna Calvina.


IX.

Nakon njih dolazi Henrik VIII. On je bio Katolik i branio je katoličku vjeru: napisao je knjigu protiv Martina Luthera u obranu katoličkog nauka. Tu sam knjigu osobno vidio u vatikanskoj knjižnici u Rimu prije nekoliko godina. Henrik VIII. je branio vjeru i zbog toga ga je Papa nazivao "Branitelj Vjere." Taj je naslov prenošen u naslijeđe i Kraljica Victoria ga i danas baštini. Bio je oženjen Katarinom Aragonskom, ali na tom je dvoru bila jedna kraljičina dvorska dama imenom Ann Boleyn koja je bila prekrasna žena koja je osvajala svojom pojavom. Henrik ju je upravo morao imati. Ali on je bio oženjen. Uputio je zato molbu tadašnjem Papi za dopuštenje da se oženi; luckaste li zamolbe jer Papa nije imao vlasti to dopustiti. Ni Papa niti svi biskupi svijeta ne mogu protiv volje Božje. Jer Krist kaže: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

Kako Papa nije mogao dati dopuštenje Henriku on ju je odlučio uzeti bilo kako i time je bio izopćen iz Crkve.

Nakon nekog vremena pojavila se nova dama još ljepša od one prve, još privlačnija i šarmantnija u očima Henrika i on odlučuje da i nju mora imati. Uzima treću ženu pa četvrtu, petu i napokon i šestu. Eto to je osnivač Anglikanske Crkve, engleske crkve i to je priča o njenom nastanku.

Naši prijatelji episkopalci danas ulažu velike napore kako bi ih se smatralo Katolicima ali to im nikada neće uspjeti. Svjesni su slave koju katoličko ime nosi i htjeli bi ga posjedovati. Apostoli su rekli: "Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu Katoličku" a oni nikada nisu rekli: "U Anglikansku Crkvu". Anglikanci zapravo niječu svoju vjeru jer oni isto kažu da vjeruju u Duha Svetoga, Svetu Katoličku Crkvu. Ako ih pitate jesu li katolici, oni kažu: "Da ali ne rimokatolici; mi smo engleski Katolici." Koje je značanje riječi "katolik"? Ono dolazi od grčke riječi Catholikos; univerzalni, sveopći, proširen po svoj zemlji, isti posvuda. Kao prvo, Anglikanska crkva nije proširena po svoj zemlji; postoji u svega nekoliko država, poglavito engleskog govornog područja. Kao drugo, nisu isti po svoj zemlji jer sada postoje četiri različite Anglikanske Crkve; Donja Crkva, Gornja Crkva, Ritualistička Crkva i Crkva Puseyita . Catholikos znači i više od ovoga, ne samo proširen po svoj zemlji i posvuda isti nego, uz to, to znači i uvijek jednak, od Krista do današnjeg dana. A oni nisu postojali od vremena Krista. Prije Henrika VIII. uopće nije bilo ni Episkopalne niti Anglikanske Crkve. Katolička Crkva je postojala već petnaest stoljeća kad je Episkopalna tek nastala .

Nakon Episkopalizma nicale su druge različite crkve. Javljaju se Metodisti, prije oko sto i pedeset godina. Osnovao ih je John Wesley koji je u početku bio pripadnik Episkopalne Crkve; vremenom se pridružio Braći iz Moravije, no budući da mu se nisu svidjeli načinio je vlastitu vjeru - Metodističku Crkvu.

Nakon Johna Wesleya javljaju se i drugi; na koncu dolaze Campbeliti, prije oko šezdeset godina. Ovu Crkvu je osnovao Škot, Alexander Campbell.


X.

E sada, draga moja braćo, možda vam se ono što su učinila "Dvanaestorica apostola" iz Indiane čini smiješnim ali njihovo pravo da osnuju crkvu je jednako kao i pravo Henrika VIII. ili Martina Luthera ili Johna Calvina ili ako hoćete, niti jedan od njih na to uopće nije imao pravo.

Krist je ustanovio Svoju Crkvu i dao Svoj svečani zavjet da će Njegova Crkva opstati do kraja vremena: obećao je da ju je sagradio na stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati. Dragi moji, sve ove razne vjerske denominacije su ljudski izum; a ja vas pitam može li čovjek spasiti dušu svoga bližnjeg pomoću neke institucije koju će sam stvoriti? Ne bi li vjera morala potjecati od Boga?

Stoga, moja draga odvojena braćo, ozbiljno razmislite o ovome. Imate dušu koju treba spasiti, ona ili mora biti spašena ili će biti prokleta; ili jedno ili drugo; ili će boraviti kod Boga na nebesima ili kod đavla u paklu; stoga to ozbiljno razmotrite.

Tijekom mojih misija u Brooklynu nekoliko protestanata je postalo katolicima. Među njima je bio i jedan iznimno obrazovan i inteligentan Virginijac. Bio je Prezbiterijanac. Nakon što je poslušao moje predavanje otišao je svom vjerskom službeniku i zamolio ga da bude tako ljubazan te mu rastumači jedan tekst iz Biblije. I ovaj mu je rastumačio. "E sada" - rekao mu je taj gospodin - "da li ste izričito uvjereni da je upravo to pravo značenje teksta jer mi je nekoliko drugih protestanata dalo drukčije tumačenje?" "Dragi moj mladiću" - rekao mu je propovjednik - "o svojoj vjeri mi nikada ne možemo znati sa sigurnošću." "Ako je tako" - kaže mu mladić - "doviđenja. Ako u protestantskoj crkvi o svojoj vjeri nešto ne mogu znati sa sigurnošću, idem tamo gdje ću to moći."

I postao je katolik.

U Katoličkoj Crkvi o svojoj vjeri možemo znati sa sigurnošću, a ako naša vjera nije istina, Krist nas je izdao. Zamolio bih vas, moja odvojena braćo, da potražite koju katoličku knjigu. Već ste pročitali dosta toga protiv Katoličke Crkve, sada pročitajte nešto Njoj u prilog. Ne možete donijeti nepristran sud ako ne razmotrite obje strane koje su u pitanju.

Što biste mislili o sucu pred kojeg bi policajac doveo nekog siromaha koji ga je uvrijedio, a koji bi na temelju svjedočenja policajca, bez saslušanja privedenog, naredio da ga se objesi? "Saslušajte me," kaže siromah, "i dokazat ću svoju nevinost. Nedužan sam." Policajac tvrdi da je kriv. "Pa objesite ga već nekako" - kaže sudac. Što biste rekli za tog suca? "Razbojniče! Pokvarenjače; krivi ste za krv nevinoga!" Zar ne bi tako rekli? Sigurno da bi.

Dragi moji prijatelji protestanti, upravo to vi svo vrijeme činite. Slušali ste uvijek jednu stranu problema i osuđivali nas katolike kao praznovjernu gomilu ljudi koji svoje grijehe govore svećeniku; a što je na koncu, svećenik nego običan čovjek? Dragi prijatelji, jeste li ispitali i drugu stranu ovog pitanja?

Ne, vi to uopće ne smatrate nečim vrijednim; ali to je upravo način na koji su Židovi postupili s našim Gospodinom i Spasiteljem Isusom Kristom. To je i način na koji su pogani i židovi postupili s apostolima, službenicima Crkve, i sa prvim kršćanima.

Dopustite mi da vam kažem prijatelji, da ste se prema nama odnosili upravo onako kako su se židovi i pogani ponijeli prema Isusu Kristu i Njegovim apostolima. Ove večeri sam rekao teške stvari, ali da je večeras ovdje Sv. Pavao, za ovom propovijedaonicom, rekao bi i još teže stvari. Ipak rekao sam ih ali ne u duhu neljubaznosti već u duhu ljubavi, u duhu milosrđa, u nadi da ćete otvoriti svoje oči kako biste spasili svoje duše. To je ljubav prema vašem spasenju, ljubljena moja braćo protestanti, radi koje bih rado dao posljednju kap krvi; moja ljubav prema vašem spasenju radi koje vam propovijedam kao što sam večeras činio.


XI.

"Ali" - kažu moji prijatelji protestanti - "ako netko misli da je u pravu zašto ne bi mogao i biti u pravu?" Zamislimo sada čovjeka koji je u Ottawi i želi u Chicago a kreće prema New Yorku; kondukter traži kartu i iznenađeno mu kaže: "U krivom ste vozilu; vaša karta glasi na Chicago, a idete za New York." "Pa što onda?" - kaže putnik - "imao sam dobru namjeru." "Vaša dobra namjera neće za vas na kraju proći dobro" - odgovara kondukter - "jer ćete doći u New York umjesto u Chicago."

Kažete da imate dobru namjeru, dragi prijatelji ali vaša dobrohotnost vas neće dovesti u nebo; morate dobro i činiti. "Onaj koji vrši Volju Oca mojega" - kaže Isus - "samo on će biti spašen." U paklu su milijuni onih koji su imali dobru namjeru.

Morate i raditi dobro i provjeravati da li radite dobro da bi bili spašeni. Zahvalan sam svojoj odvojenoj braći na njihovoj ljubaznosti što su došli na ova predavanja puna prijepora. I nadam se da nisam rekao ništa čime bi ih uvrijedio. Dakako, za mene bi bilo besmisleno naviještati nešto izvan Katoličkog nauka.

- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Crkva ili Biblija

CRKVA ILI BIBLIJA ?

Jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva

o. Arnold Damen D.I.

Uvod

Sljedeći je nagovor aktualan danas kao što je bio i prije 100 godina kad ga je prvi put izrekao Otac Arnold Damen D.I. Ta njegova poruka je bila i ostala izazov mnogima koji sebe nazivaju "Biblijskim kršćanima" što je očito i iz naslova "Crkva ili Biblija".

Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku niti imati Riječ Božju kao izvorište vjere bez Crkve kao učiteljice. Radi se o nepogrešivom autoritetu Crkve u poučavanju, prema Kristovom obećanju, koji jedini može očuvati Riječ Božju od zastranjujućih tumačenja. To je sažetak ovog revnog svećenikovog učenja. To je ujedno i srž kršćanstva što o. Damen obilno potkrjepljuje samom Biblijom kao i jednostavnom zdravom logikom.

Svaki iskreni čitatelj Biblije zaslužuje znati istinski odnos koji je Bog uspostavio između Crkve i Svetog Pisma. Stoga pozivamo sve one koji vole Bibliju da pročitaju izlaganje o. Damena bez predrasuda kako vam prilikom čitanja Biblije ne bi bilo "ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast" (2 Pet 3:16)


--------------------------------------------------------------------------------


I
Ljubljeni moji kršćani: - Kad je naš božanski Spasitelj poslao svoje apostole širom svijeta naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju ovako je postavio uvjet za spasenje: "Tko uzvjeruje i pokrsti se" - rekao je Sin Boga živoga - "spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Marko 16:16).

Tada nam je postavio dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Tko uzvjeruje i pokrsti se bit će spašen a tko ne uzvjeruje osudit će se - ili je osuđen. Dakle dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Ove večeri ću govoriti o uvjetu Vjere.

Moramo imati vjeru da bismo bili spašeni i to božansku a ne ljudsku vjeru. Ljudska vjera ne spašava čovjeka nego samo božanska. A što je božanska vjera? To znači vjerovati Božjem autoritetu u sve istine koje nam je Bog objavio; to je božanska vjera. Vjerovati sve što nas je Bog poučio božanskim autoritetom, vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja; jer u trenutku kada počnemo sumnjati ili oklijevati - u tom trenutku počinjemo sumnjati i u Božji autoritet i tada vrijeđamo Boga, sumnjajući u njegovu riječ. Božanska vjera dakle znači vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja. Ljudska vjera je kad vjerujemo nešto što se temelji na autoritetu čovjeka - ljudskom autoritetu. To je ljudska vjera. A božanska vjera znači vjerovati bez oklijevanja svemu što je Bog objavio božanskim autoritetom, Riječju Božjom.

Stoga dragi moji, nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda, unatoč tome što je dobar čovjek.

Može se čuti u ovom malovjernom Devetnaestom stoljeću da nije važno koju vjeru netko ispovijeda ukoliko je on dobar čovjek. To je krivovjerje dragi moji i to ću vam dokazati. Kad bi bilo svejedno što čovjek vjerujeukoliko je dobar čovjek tada nema svrhe da Bog bilo što objavljuje. Ako je čovjeku slobodno odbaciti ono što je Bog objavio koja je korist od toga što je Krist poslao svoje apostole i učenike da uče sve narode, ako je tim narodima slobodno vjerovati ili odbaciti nauk Apostola i učenika? Odmah možete vidjeti da bi ovo bilo vrijeđanje Boga.

Ako Bog nešto objavljuje ili naučava, čini to s namjerom da Mu se vjeruje. On želi da mu se povjeruje kad god nešto naučava ili objavljuje. Čovjek je obvezan vjerovati sve što mu Bog objavljuje, jer dragi moji, mi smo dužni štovati Boga i razumom i intelektom kao i srcem i voljom. Bog je gospodar čitavog čovjeka. On traži njegovu volju, njegovo srce, njegov razum i njegov intelekt.

Gdje je taj razuman čovjek bez obzira na denominaciju, crkvu, ili vjeru kojoj pripada koji će poreći da smo dužni vjerovati u ono što nas je Bog poučio? Siguran sam da nema kršćanina koji će zanijekati da smo obvezni vjerovati u sve ono što je Bog objavio. Stoga nije svejedno koju vjeru čovjek ispovijeda. On mora ispovijedati upravo onu pravu vjeru ako se želi spasiti.

Koja je to prava vjera? Vjerovati sve ono što je Bog naučavao. Siguran sam da će čak i moji protestantski prijatelji priznati da je to točno; inače, rekao bih da nisu uopće kršćani.

"A koja je prava vjera?"

"Prava vjera" - kažu protestantski prijatelji - "jest vjerovati u Gospodina Isusa."

Slažem se, kršćani u to vjeruju. Što pod tim podrazumijevate?

"Morate vjerovati da je On Sin Boga živoga."

Opet se slažemo. Hvala Bogu, oko nečega se možemo složiti. Vjerujemo da je Isus Krist Sin živoga Boga, da je On Bog. Do ovdje se svi slažemo osim unitarijanaca i socinijanaca ali ostavimo njih večeras po strani. Ako je Krist Bog, moramo vjerovati sve što naučava. Nije li to tako ljubljena moja prostestantska braćo i sestre? I to je ta prava vjera, zar ne?

"Da" - kaže moj prijatelj protestant - "držim da je to prava vjera. Da bismo vjerovali da je Isus Sin Boga živoga moramo vjerovati i sve što je Krist naučavao."

Mi katolici tvrdimo isto i tu se ponovno možemo složiti. Sada, moramo vjerovati, morali bismo vjerovati sve što je Krist naučavao - što je Bog objavio - i bez takve vjere nema spasenja; bez takve vjere nema nade u Nebo; bez takve vjere ostaje vječno prokletstvo! To nam potvrđuju Kristove riječi: "Tko ne uzvjeruje bit će osuđen" - kaže Krist.


II
Ali ako mi je Krist, moj dragi ljubljeni narode, zapovijedio pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati sve što je naučavao, On mi mora dati sredstva da saznam što je On to naučavao.

Ako mi dakle Krist zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva, On mi je obvezan dati sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja nam je Krist dao da to saznamo morala su biti kroz sva vremena dostupna svim ljudima.

Nadalje, sredstva koja nam Bog daje da saznamo što je naučavao moraju biti sredstva prilagođena mogućnostima svakog intelekta - čak i najtupljeg. Jer čak i oni s najslabijim shvaćanjem imaju pravo na spasenje i samim tim imaju pravo i na sredstva pomoću kojih će naučiti istine kojima nas je Bog poučio kako bi mogli u njih vjerovati i biti spašeni.

Sredstva koja nam Bog daje kako bismo saznali što je naučavao moraju biti nepogrešiva sredstva. Jer ako bi to bila sredstva uz koja bismo mogli zastraniti, to uopće i ne bi bila sredstva. To moraju biti nepogrešiva sredstva tako da čovjek služeći se tim sredstvima može nepogrešivo, bez straha od pogreške ili zablude saznati sve istine kojima nas je Bog poučio.

Vjerujem da među ovdje nazočnima nema nikoga - bez obzira na to što je, kršćanin ili nevjernik - tko bi prigovorio ovim mojim pretpostavkama. A ove pretpostavke su temelj ove moje rasprave i zaključivanja pa vas stoga molim da ih imate na umu. Ponovit ću ih jer u ovim pretpostavkama leži snaga mojeg izlaganja i zaključivanja.

Ako mi Bog zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati u sve što je naučavao, dužan mi je pružiti sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja Bog daje morala su biti dostupna kroz sva vremena svim ljudima - prilagođena sposobnostima svakog intelekta, nepogrešiva sredstva, tako da čovjek služeći se tim sredstvima može doći do saznanja o svim istinama kojima nas je Bog poučio.


III
Da li nam je Bog dao takva sredstva? "Da" - kažu moji prijatelji protestanti. Isto kaže i katolik: Bog nam je dao takva sredstva. Koje to sredstvo nam je Bog dao pomoću kojeg možemo saznati Istine koje nam je Bog objavio? "Biblija" - kažu moji protestantski prijatelji - "Biblija, cijela Biblija, i ništa osim Biblije." Ali mi katolici kažemo - "Ne; ne Biblija i njeno osobno tumačenje nego Crkva Boga živoga."

Dokazat ću činjenice i izazvati svu moju odvojenu braću - i još k tome sve propovjednike - da opovrgnu ono što ću večeras reći. Kažem dakle, nije osobno tumačenje Biblije ono što je Bog dao da čovjeku bude učitelj nego Crkva Boga živoga.

Jer dragi moji, ako je Božja namjera bila da čovjek nauči Njegovu (Božju) vjeru iz knjige - Biblije - zacijelo bi Bog dao tu knjigu čovjeku; Krist bi čovjeku dao tu knjigu. Da li je on to učinio? Nije. Krist je poslao svoje apostole po svem svijetu i rekao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!"


Krist nije rekao: "Sjedite i napišite Biblije i raspršite ih po zemlji i neka svatko čita svoju Bibliju i sudi za sebe." Da je Krist tako rekao na zemlji nikada ne bi bilo kršćanstva nego umjesto toga babilon i pomutnja a nikada jedna crkva, zajedništvo u jednom tijelu. Isto tako Krist nikada nije rekao svojim apostolima: "Idite i pišite Biblije i širite ih i neka svatko sam prosudi." Taj nalog je bio rezerviran za 16. stoljeće i vidjeli smo posljedice. Od 16. stoljeća na ovamo imali smo pojavu vjere za vjerom i crkve za crkvom, koje su se sve svađale i prepirale međusobno. A sve to zbog osobnog tumačenja Biblije.

Krist je poslao svoje apostole s vlašću da uče sve narode a da im nikada nije zapovijedio da napišu Bibliju. I apostoli su išli i posvuda naviještali i proširili Crkvu Božju po zemlji bez da su i pomislili na pisanje.

Prvu pisanu riječ nam je ostavio Sv. Matej (katolik) a pisao je radi nekoliko pojedinaca. Napisao je Evanđelje oko sedam godina nakon što je Krist napustio zemlju tako da je Crkva Božja koju je Krist utemeljio postojala sedam godina prije nego je napisan ijedan redak Novog Zavjeta.

Sv. Marko (također katolik) je pisao oko 10 godina nakon Kristova odlaska; Sv. Luka (opet katolik) oko dvadeset i pet godina i Sv. Ivan (još jedan katolik) oko šezdeset i tri godine nakon što je Krist osnovao svoju Crkvu. Sv. Ivan je napisao posljednji dio Biblije - Apokalipsu (ili Otkrivenje kako to zovu protestanti) - oko šezdeset i pet godina otkako je Krist napustio svijet a Božja je Crkva bila osnovana. Katolička vjera je već postojala 65 godina kad je Biblija dovršena, kad je konačno napisana.

Sada vas pitam moja draga i ljubljena odvojena braćo da li su to bili kršćani, oni koji su živjeli u razdoblju između osnutka Isusove Crkve i dovršetka Biblije, jesu li to bili uistinu kršćani, dobri kršćani, prosvijetljeni kršćani? Da li su poznavali Isusovu vjeru? Koji bi se čovjek usudio reći da oni koji su živjeli od Kristova Uzlaska na Nebo do vremena dovršetka Biblije nisu bili kršćani? Sve strane priznaju, sve denominacije, da su oni bili ponajbolji od kršćana, prvi plodovi Krvi Isusa Krsta.

Ali kako su saznali što im je činiti za spas svojih duša? Da li su to naučili iz Biblije? Ne jer je Biblija tek trebala biti napisana. A da li bi naš božanski Spasitelj ostavio svoju Crkvu šezdeset i pet godina bez učitelja naroda? Uvjereno tvrdim da ne bi.

Da li su apostoli bili kršćani pitam vas dragi moji protestantski prijatelji? Kažete: "Da; oni su čak bili sami utemeljitelji kršćanstva." E sada, dragi moji prijatelji, nitko od apostola nije nikad pročitao Bibliju; niti jedan osim možda Sv. Ivana. Jer svi su oni mučenički umrli za vjeru Isusa Krista a da nikad nisu vidjeli korice Biblije. Svi do jednog su umrli mučenički i junački za Crkvu Isusovu prije nego je Biblija dovršena.

Pa kako su ti kršćani koji su živjeli prvih šezdeset i pet godina nakon Kristova Uzašašća, kako su dakle znali što činiti da spase svoje duše? Oni su to sve saznali do pojedinosti na isti način kako ste to i vi saznali dragi moji katolički prijatelji. Vi ste to saznali iz nauka Crkve Božje a tako su to i prvobitni kršćani saznali.


IV
Ali nije Krist novoosnovanu Crkvu ostavio bez Biblije samo na šezdeset i pet godina nego na preko tri stotine godina. Crkva Božja je bila osnovana i nastavila se širiti po čitavoj kugli zemaljskoj bez Biblije tijekom više od tristo godina. Čitavo to vrijeme ljudi nisu znali koje knjige sačinjavaju Bibliju.

U apostolsko vrijeme postojalo je mnoštvo lažnih Evanđelja. Šimunovo Evanđelje, Nikodemovo Evanđelje, Marijino, Barnabino, Evanđelje djetinjstva Isusova. Sva su se ta evanđelja širila među ljudima i oni nisu znali koja su od tih nadahnuta a koja su lažna i krivotvorena. Čak su i učeni ljudi raspravljali o tome da li bi prednost trebalo dati Šimunovom ili Matejevom Evanđelju; Nikodemovom ili Markovom, Marijinom ili Lukinom, Evanđelju djetinjstva Isusova ili Evanđelju Sv. Ivana Evanđelista.

Ista stvar je bila i s poslanicama: mnoge lažne su napisane, i ljudi su bili u nedoumici preko tristo godina koja je lažna ili krivotvorena a koja nadahnuta. Tako da oni nisu znali koje knjige zapravo spadaju u biblijske knjige.

Tako je to bilo sve do četvrtog stoljeća kada je rimski Papa, poglavar Crkve i nasljednik Svetog Petra, okupio zajedno biskupe na savjetovanje. I na koncilu je odlučeno da je Biblija kakvu je mi katolici sada imamo, Božja riječ a da su Šimunovo , Nikodemovo, Marijino, Djetinjstva Isusova, i Barnabino i sve druge poslanice lažna ili u najmanju ruku neautentična; da nema dokaza o njihovoj nadahnutosti a da su Evanđelja Sv. Luke, Mateja, Marka i Ivana i da je knjiga Apokalipse (Otkrivenja), nadahnuta od Duha Svetoga.

Sve do tog vremena čitav svijet tri stotine godina nije znao što je Biblija (op.: katolici su u to vrijeme znali za Stari Zavjet, ali nije postojao Novi Zavjet); iz tog razloga se i nisu mogli poslužiti Biblijom kao vodstvom jer nisu znali što sačinjava Bibliju. Da li bi naš božanski Spasitelj, da Mu je bila namjera da čovjek svoju vjeru uči iz knjige, ostavio kršćanski svijet tristo godina bez te knjige? Sigurno ne bi.


V
Nije svijet ostavljen bez Biblije samo tristo godina nego tisuću i četiri stotine godina je kršćanski svijet bio bez Svete Knjige.

Prije nego je izmišljeno tiskarstvo Biblije su bile rijetkost; Biblije su bile dragocjenosti. Morali biste znati, ako ste ikada učili povijest, da je tiskanje otkriveno prije tek nešto više od četristo godina (op.: četristo godina od ovoga napisa; kasno devetnaesto st.) - sredinom 15. st. - i oko stotinu godina prije prvog protestanta na Zemlji.

Kao što rekoh, dok tiskarstvo nije otkriveno knjige su bile rijetke i dragocjene stvari. Povjesničari kažu da su u 11. st. - prije osamsto godina - Biblije bile tako rijetke i skupe da je trebalo bogatstvo, poprilično bogatstvo da bi se moglo kupiti Bibliju! Prije tiskarstva sve se moralo raditi perom po pergamentu od ovčje kože. Tako da je to bio mukotrpan i spor postupak - skup postupak.

Da bismo došli do približne cijene Biblije u to vrijeme, predpostavimo da je čovjek morao raditi deset godina na prijepisu Biblije za dolar po danu. Tada bi ta biblija koštala približno 3,650 $! Sada pretpostavimo da je na prijepisu Biblije trebalo raditi dvadeset godina, kao što povjesničari kažu da je trebalo, bez pomagala i pomoćnih sredstava koje imamo sada. Tada bi za dolar na dan, tijekom dvadeset godina, trošak Biblije bio približno 8,000 $.

Zamislite da sada ja dođem i kažem: "Dragi moj narode, spasite svoje duše, jer ako izgubite svoje duše sve je propalo." Pitali biste: "Što da činimo da spasimo svoje duše?" Protestantski propovjednik bi vam rekao: "Morate nabaviti Bibliju; naći ćete je u tom i tom dućanu." Pitali biste za cijenu i bilo bi vam rečeno 8,000 $. Uzviknuli biste: "Bože sačuvaj! Zar ne možemo u Nebo bez te knjige?" Uslijedio bi odgovor: "Ne, morate imati Bibliju i čitati je." Mrmljate na cijenu i čujete pitanje: "Ne vrijedi li vaša duša 8,000 $?" Naravno da vrijedi ali odgovarate da nemate novaca a ako ne nabavite Bibliju, a vaše spasenje ovisi o njoj, očito ćete morati ostati izvan Kraljevstva Nebeskog. To bi bilo uistinu beznadno.

Četrnaest stoljeća je svijet bio bez Biblije - ni jedan od deset tisuća, ni jedan od dvadeset tisuća ljudi, prije nego je tiskarstvo otkriveno, nije imao Bibliju. A bi li naš božanski Gospodin ostavio svijet bez te knjige kad bi bila neophodna za spasenje? Zasigurno ne bi.


VI
Ali pretpostavimo na tren da su svi imali Biblije, da je Biblija napisana na samom početku i da svaki muškarac, žena, i dijete ima primjerak. Što bi od te knjige imali ljudi koji je ne bi znali pročitati? Za takve osobe to bi bila nijema stvar.

Čak i danas pola stanovnika zemlje ne zna čitati. Štoviše, budući da je Biblija pisana na grčkom i hebrejskom bilo bi potrebno znati te jezike kako bi se mogla pročitati.

Kažemo da sada postoje prijevodi na francuskom, engleskom, i ostalim suvremenim jezicima. Točno, a jeste li sigurni da imate točan prijevod? Ako ne, nemate Riječ božju. Ako imate krivi prijevod, to je ljudsko djelo. Kako ćete to ispitati? Kako ćete znati imate li vjeran prijevod s grčkog i hebrejskog?

"Ne znam ni grčki ni hebrejski" - kaže moj odvojeni prijatelj - "po pitanju točnosti mog prijevoda ovisan sam o mišljenju učenih."

Predpostavite sada, dragi prijatelji, da su mišljenja učenih podijeljena pa neki kažu da je točan a neki da je netočan? Ode vaša vjera; morate početi sumnjati i oklijevati jer ne znate da li je prijevod dobar.

Uvažavajući protestantski prijevod Biblije, dopustite mi da vam kažem da i najučeniji među protestantima tvrde da je vaš prijevod - King James izdanje - prilično netočan prijevod i da je pun grešaka. Vaši vlastiti učeni duhovnici, propovjednici i biskupi su napisali čitave tomove knjiga kako bi ukazali na greške u King James prijevodu a protestanti raznih denominacija to uzimaju u obzir.

Prije nekoliko godina dok sam živio u St. Louisu u tom se gradu održavala konvencija vjerskih službenika. Pozvane su sve denominacije a tema je bila izrada novog prijevoda Biblije kako bi ga se dalo svijetu. Tijek konvencije je praćen svakodnevno u glasilu "Missouri Republican". Jedan veoma učeni prezbiterijanac, ako se ne varam, je ustao i ukazujući na nužnost novog prijevoda Biblije, naveo da u sadašnjem protestantskom prijevodu Biblije ima ni manje ni više nego trideset tisuća grešaka.

I vi kažete, dragi moji protestantski prijatelji, da je Biblija vaš vodič i učitelj. Kakav učitelj, s trideset tisuća grešaka! Sačuvaj nas Bože od takvog učitelja! I jedna je greška dovoljna, ali trideset tisuća je ipak malo previše.

Ustao je i drugi propovjednik na toj konvenciji - mislim da je bio baptist - i ističući važnost novog prijevoda Biblije rekao da je proteklih trideset godina svijet bio bez riječi Božje jer Biblija koju trenutno imamo uopće nije riječ Božja.

Eto vam vaših vlastitih propovjednika. Svi vi čitate novine, bez sumnje, prijatelji i morali biste znati što se u engleskoj dogodilo prije nekoliko godina. Parlamentu je poslana peticija za odobrenje pet tisuća funti sterlinga u namjenu izrade novog prijevoda Biblije. A taj pokret su pokrenuli i vodili protestantski biskupi i kler.


VII
Ali dragi moji, kako možete biti sigurni glede svoje vjere? Kažete da je Biblija vaše vodstvo ali ne znate imate li je. Uzmimo da bi svi trebali imati Bibliju. Kad bi je svi čitali i imali vjeran prijevod čak ni onda ona čovjeku ne može biti vodstvo zato jer osobno tumačenje Biblije nije nepogrešivo nego naprotiv, ponajviše pogrešivo. Ono je dapače izvor i vodoskok zabluda i krivovjerja svih vrsta i svakovrsnih bogohulnih doktrina. Ne sablaznite se prijatelji, zadržite mir i poslušajte moje obrazloženje.

U ovom trenutku, širom svijeta postoji tristo i pedeset različitih denominacija ili crkava i svi oni tvrde da je Biblija njihovo vodstvo i učitelj. A predpostavit ćemo da su svi iskreni. Jesu li sve to prave crkve? To je nemoguće. Istina je jedna kao što je i Bog jedan i ne može biti mjesta proturječju. Svaki razborit čovjek vidi da sve one ne mogu biti prave jer se razlikuju i proturječne su jedna drugoj pa stoga dakle ne mogu sve biti prave. Protestanti kažu da ako čovjek ispravno i u molitvenom duhu čita Bibliju - posjeduje Istinu, a sve one tvrde da je čitaju na ispravan način.

Uzmimo da imamo ovdje jednog službenika Episkopalne crkve. Neka je on (barem radi ove argumentacije) iskren, pošten, dobronamjeran i - čovjek molitve. Čita Bibliju u pobožnom, molitvenom duhu i prema Božjoj riječi kaže da je očito da moraju postojati biskupi. Jer bez biskupa ne može biti svećenika, bez svećenika nema sakramenata a bez sakramenata nema Crkve. Prezbiterijanac je iskren i dobronamjeran čovjek. I on isto čita Bibliju i zaključuje da ne bi trebali postojati biskupi nego samo starješine. "Evo Biblije" - kaže episkopalac; i "evo tebi Biblije da vidiš da je to laž" - kaže prezbiterijanac. Iako su obojica i molitelji i dobronamjerni ljudi.

Tada nastupa baptist. On je (opet primjera radi) dobornamjeran, iskren čovjek i također i čovjek molitve. "Dakle" - kaže baptist - "jeste li ikada kršteni?" "Jesam" - odgovara episkopalac - "kad sam rođen."

"I ja isto" - kaže prezbiterijanac - "kao novorođenče." "Ali" - dodaje baptist" - ići ćete u Pakao tako sigurno kao što je siguno da ste sad živi."

Sada ulazi unitarijanac, (predpostavimo) dobronamjeran, pošten i iskren. "Dakle" - kaže on - "dopustite samo da vam kažem da ste svi vi hrpa idolopoklonika. Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog." I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca. A svi oni nadmeću u tome da znaju pravo značenje Biblijskih tekstova.

Dolazi metodist, i kaže: "Prijatelji, imate li vi uopće ikakvu vjeru?" "Pa naravno da imamo" - kažu oni. "Jeste li ikada osjetili vjeru" - pita metodist - "Duha božjeg kako djeluje u vama?" "Glupost" - kaže prezbiterijanac - "nas vodi naš razum i rasuđivanje." "Dakle" - zaključuje metodist - "ako vjeru niste nikada osjetili, nikad je niste ni posjedovali, stoga ćete u Pakao za svu vječnost."

Sada dolazi univerzalist i sluša kako jedni drugima prijete vječnim paklenim ognjem. "E, pa stvarno" - kaže on - "vi ste baš čudna družina. Zar ne razumijete Riječ Božju? Pakao uopće ne postoji. To služi samo za plašenje baba i djece" - i potkrepljuje to Biblijom.

Dolazi kveker. Umoljava ih da se ne prepiru i savjetuje da se uopće ne krste. On je najiskreniji čovjek (ne u zbilji, nego radi primjera) i pruža Bibliju kao dokaz za svoju vjeru.

Ulazi još jedan i kaže: "Krstite muškarce a pustite žene na miru. Jer Biblija kaže: "Ako se čovjek ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko." Stoga" - veli - "žene pustite ali krstite muškarce."

Sada dolazi shaker i kaže: "Svi ste vi umišljeni. Ne znate li da Biblija kaže da morate raditi oko svog spasenja sa strahom i trepetom a vi uopće ne drhtite. Braćo, ako želite doći u Nebo drhtite, drhtite braćo!"


VIII
Iznio sam vam primjere sedam ili osam denominacija, sve međusobno različitih ili barem Bibliju shvaćaju na različite načine, kako bih vam pokazao plodove osobnog tumačenja Biblije. Kad bismo prikazali svih tristo i pedeset različitih denominacija, svaka bi držala da je vođena i učena od Biblije a sve se razlikuju međusobno? Jesu li sve ispravne? Jedna kaže da ima Pakla, druga kaže da nema Pakla. Jesu li obje u pravu? Jedna kaže Krist je Bog; druga kaže da nije. Treća kaže da je to nebitno. Jedna kaže da je krštenje nužno, druga kaže da nije. Jesu li obje u pravu? To je nemoguće, prijatelji; sve ne mogu biti prave.

Pa tko je onda u pravu? Onaj tko zna pravo značenje Biblije - reći ćete. Ali Biblija nam ne kaže tko je taj - Biblija nikad nije razriješila svađu. Ona nije učitelj.

Biblija je, prijatelji moji, dobra knjiga. Mi katolici dopuštamo da je Biblija Božja riječ, nadahnut govor i svaki je katolik pozvan čitati Bibliju. Ali ma kako dobra bila, Biblija dragi prijatelji samu sebe ne tumači. To je dobra knjiga, Božja Riječ, nadahnut govor. Vaše razumijevanje Biblije nije nadahnuto - vjerujem da si ne umišljate da ste nadahnuti!

Što je dakle učenje Crkve po ovom pitanju? Katolička Crkva kaže da je Biblija Riječ Božja i da je Bog ovlastio autoritet koji će nam dati pravo značenje.

Sa Biblijom je kao i sa ustavom Sjedinjenih Država. Kada je Washington sa svojim suradnicima donio ustav i vrhovni zakon Sjedinjenih Država, nisu poručili svom narodu: "Neka svatko čita ustav i neka se ravna prema njemu; neka svatko ima svoje tumačenje ustava." Da je Washington to učinio, nikad ne bi bilo Sjedinjenih Država. Svi bi ljudi bili međusobno podijeljeni, a država bi bila rascjepkana u tisuće različitih jedinica i uprava.

Što je Washington učinio? Dao je narodu ustav i vrhovni zakon i ovlastio vrhovni sud i glavnog ustavnog suca. Oni bi trebali dati pravo tumačenje ustava svim građanima Amerike - svima bez iznimke, od predsjednika do prosjaka. Svi su se dužni ravnati prema odlukama vrhovnog suda i to i samo to može održati ljude zajedno i očuvati zajednicu Sjedinjenih Država. U trenutku kada bi ljudi uzeli tumačenje ustava u svoje ruke u tom trenutku bi zajednici došao kraj.
Tako je sa svakom upravom - tako je ovdje i posvuda. Postoji ustav, vrhovni sud ili ustavni zakon, predsjednik ustavnog suda i taj vrhovni sud je onaj koji tumači značenje ustava i zakona.

U svakoj dobro vođenoj državi mora postojati nešto takvo - vrhovni zakon, vrhovni sud, glavni sudac ustavnog suda, kojih će se svi ljudi pridržavati. U svakoj državi imamo vrhovni zakon, vrhovni sud, vrhovnog suca; svi su odlukama podložni i bez toga ne može opstati ni jedna vlada. "Kuća u sebi razdijeljena ne može opstati." Čak i u indijanskim plemenima takva pravila postoje. Što njih održava u zajedništvu? Poglavica, on je njihov vođa.

Tako je i naš božanski Spasitelj također uspostavio svoj vrhovni sud - svojeg vrhovnog suca - da nam da pravo značenje Biblije i da nam da pravu objavu i doktrinu Isusove riječi. Sin Boga Živoga je dao svoju riječ da je taj vrhovni sud nepogrešiv i prema tome pravi katolik nikada nije u nedoumici.

"Vjerujem" - kaže katolik - "jer me tako uči Crkva. Vjerujem Crkvi jer mi je Bog zapovijedio da joj vjerujem. Rekao je: "Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Tko vas sluša, mene sluša" - rekao je Krist - "tko vas prezire, mene prezire." Stoga katolik vjeruje jer je Bog tako rekao, božanskim autoritetom.

Ali naši prijatelji protestanti kažu: "Mi vjerujemo u Bibliju." Odlično; kako ćete razumjeti Bibliju? "Pa" - kaže protestant, "prema mom mišljenju i sudu ovo je značenje teksta." On nije u to siguran, nego prema njegovom mišljenju i sudu. To je, prijatelji, svjedočanstvo čovjeka - to je samo ljudska vjera, ne Božanska Vjera.

Samo Božanskom Vjerom iskazujemo čast i slavu Bogu i štujemo Njegovu beskonačnu mudrost i istinitost. A to klanjanje i štovanje je neophodno za spasenje.

Upravo sam vam dokazao da osobno tumačenje Biblije ne može biti vodstvo ili učitelj čovjeku.

- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 31.10.2009.

Duhovna Obnova

Snimke Duhovne Obnove vlc Ztatka Sudca odrzane u HRVATSKOJ KATOLICKOJ MISIJI - FREISING 30.11.- 02.12.2007 mozete pogledati na:

http://www.hkm-freising.de/video08/video_vlc.Sudac.html

Preporucam svima!

- 07:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.03.2009.

Program "Pretrazivanje Biblije"

Evo da vam preporucim jedan izvrstan, besplatni program "Pretrazivanje Biblije" koji osim pretrazivanja Biblije ima i mogucnost izlistavanja Misnih citanja, koja se svakodnevno citaju u Katolickoj Crkvi.

"Pretrazivanje Biblije"

Citajte Bibliju svakodnevno!

- 11:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 30.01.2009.

Od iluzije k Istini (Stajala sam pred vratima raja i pakla)

Evo jedno zanimljivo svjedočanstvo koje preporučam svima...

http://www.kristofori.hr/hr/WEB/pdf/gloria_polo.pdf

- 05:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 05.12.2008.

Pakao u apostolskoj predaji

Več sam iznio Biblijske izvještaje o paklu ovdije. Sada donosim jedan zanimljiv tekst koji uključuje i apostolsku predaju.

Nauk o paklu tako je zastrašujući da gotovo svaka krivovjerna sekta završi u odbacivanju postojanja vječnog pakla. Unitarijanci-univrezalisti, adventisti sedmog dana, Jehovini svjedoci, kristadelfijanci, kršćanski znanstvenici, religiozni znanstvenici, pripadnici New Age pokreta te Mormoni – svi su odbacili ili tako drastično izmijenili nauk o paklu da on više ne predstavlja ozbiljnu prijetnju. Posljednjih desetljeća ovo propadanje zahvatilo je glavnu struju evangelikalizma te veliki broj značajnih evangelikalaca zastupa shvaćanje da nema vječnog pakla – zli će naprosto biti uništeni.

No vječna je priroda pakla naglašena u Novom Zavjetu. Na primjer, u Mt 9,47-48 Isus nas upozorava, "Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi." A u Otk 14,11 čitamo: "Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim."

Pakao nije samo teoretska mogućnost. Isus nas upozorava da onamo odlaze stvarni ljudi. On kaže: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14).

Zato je Katolička Crkva potpuno čvrsta u svom naučavanju stvarnosti pakla. Katekizam Katoličke Crkve navodi: "Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vječni oganj". Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i sreću, za sto je stvoren i za čime teži." (KKC 1035).

U svojoj knjizi iz 1994, Prijeći prag nade, papa Ivan Pavao II piše da "prečesto propovjednici, katehisti, učitelji... više nemaju hrabrosti govoriti o opasnosti pakla" (str. 183).

Glede stvarnosti pakla, papa kaže, "Zapravo, drevni su sabori odbacili teoriju... prema kojoj bi svijet bio obnovljen nakon uništenja te bi svako stvorenje bilo spašeno; teoriju koja ukida pakao... Kristove riječi su nedvosmislene. U Matejevu Evanđelju on jasno govori o onima koji će otići u vječnu muku (usp. Mt 25,46). [Ali] tko će to biti? Crkva nikad nije ništa proglasila u vezi tog pitanja." (str. 185-6).

Tako je odlučeno o pitanju da će neki otići u pakao, ali o pitanju tko će točno otići u pakao nije odlučeno.

Rani Crkveni Oci također su bili potpuno čvrsti glede stvarnosti vječnog pakla, kao što pokazuju sljedeći navodi.

Ignacije Antiohijski

"Kvaritelji obitelji neće baštiniti Kraljevstva Božjega. A ako oni koji čine te stvari prema tijelu podnose smrt, koliko više ako čovjek zlim učenjem kvari vjeru Boga zbog koje je Krist bio razapet? Čovjek koji postane tako prljav past će u neugasivu vatru: a isto tako i svatko tko ga sluša" (Pismo Efežanima 16:1-2 [110. g. po Kristu])

Drugi Klement

"Ako činimo po Kristovoj volji, zadobit ćemo mir; ali ako ne, ako zanemarujemo njegove zapovjedi, ništa nas neće izbaviti od vječne kazne" (Drugi Klement 5:5 [150. g. po Kristu]).

"Ali kad vide kako su strašnim mukama u neugasivoj vatri kažnjeni oni koji su griješili i zanijekali Isusa svojim riječima ili djelima, pravednici, koji su činili dobro, i koji su podnijeli mučenja i mrzili udobnosti života, dat će slavu svom Bogu govoreći, "Još ima nade za onoga koji je služio Bogu svim svojim srcem"" (ibid., 17:7).

Justin Mučenik

"Nije više moguće onome tko čini zlo, pohlepnomu i podmuklomu, sakriti se od Boga, nego kreposnomu. Svaki će čovjek primiti vječnu kaznu ili nagradu koju njegova djela zaslužuju. Zaista, kad bi svi ljudi to prepoznali, nitko ne bi čak ni na kratko izabrao zlo, znajući da bi se izvrgnuo vječnoj kazni pakla. Naprotiv, sve bi poduzeo da se obuzda i ukrasi krepošću, kako bi zadobio dobre darove od Boga i izbjegao kaznu" (Prva obrana 12 [151. g. po Kristu]).

"Naučeni smo da na besmrtnost mogu ciljati samo oni koji su živjeli svete i kreposne živote, bliske Bogu. Vjerujemo da će oni koji žive izopačeno i ne kaju se biti kažnjeni u vječnoj vatri" (ibid., 21).

"[Isus] će sići s neba u slavi sa svojim anđelima, i uskrsnuti tijela svih ljudi koji su ikad živjeli. Tada će čestite zaogrnuti besmrtnošću; ali opake, obučene u vječnu osjetljivost, predat će vječnoj vatri, zajedno sa zlim demonima" (ibid., 52).

Polikarpovo mučeništvo

"Usredotočujući svoje misli na Kristovu milost, [mučenici] su prezreli muke ovoga svijeta i zadobili vječni život unutar jednog sata. Za njih, vatra njihovih okrutnih mučitelja bila je hladna. Pred očima su imali svoj bijeg od vječne i neugasive vatre" (Polikarpovo mučeništvo 2:3 [155. g. po Kristu]).

Matetes

"Kad spoznaš što je pravi život, onaj nebeski; kad prezreš prividnu smrt, koja je privremena; kad se budeš bojao stvarne smrti, koja je pripremljena onima koji će biti prokleti u vječnoj vatri, vatri koja će do kraja kazniti one koji su joj izručeni, tada ćeš osuditi prijevaru i zabludu svijeta" (Pismo Diogenetu 10:7 [160. g. po Kristu]).

Atenagora

"[M]i [kršćani] smo uvjereni da ćemo, kad napustimo ovaj sadašnji život, ući u drugi život, bolji od ovoga... Tada ćemo prebivati blizu Boga i s Bogom, nepromjenjivi i oslobođeni od trpljenja u duši... ili ako otpadnemo s ostatkom [čovječanstva], u gori život i u vatru; jer Bog nas nije stvorio kao ovce ili tegleće životinje, kao usputno djelo, da bismo nestali ili bili uništeni" (Obrana kršćana 31 [177. g. po Kristu]).

Teofil Antiohijski

"Posebnu pažnju posvetite proročkim pismima [Biblije] i ona će vas odvesti na jasniji put da izbjegnete vječnu kaznu i pribavite vječno dobro Boga... [Bog] će ispitati sve i pravedno presuditi, dajući svakom plaću prema zasluzi. Onima koji su tražili besmrtnost strpljivim vršenjem dobrih djela, dat će vječni život, sreću, mir, spokoj i sve što je dobro... Za nevjernike i omalovažavatelje i one koji se ne podvrgavaju istini nego pristaju na pokvarenost, koji si bili uključeni u preljube, blud, homoseksualnost, pohlepu i nezakonito idolopoklonstvo, bit će gnjev i ogorčenje, nevolje i boli; i na kraju, takvi ljudi će biti zadržani u vječnoj vatri" (Autoliku 1:14 [181. g. po Kristu]).

Irenej

"[Bog će] poslati duhovne sile zla i anđele koji su zgriješili i postali otpadnici i bezbožne, nepravedne, bezakonike i bogohulne među ljudima u vječnu vatru" (Protiv krivovjerja 1:10:1 [189. g. po Kristu]).

"Kazna se povećava za one koji ne vjeruju Riječi Božjoj i preziru njen dolazak... [O]na nije tek privremena, nego vječna. Kome god Gospodin kaže, "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni", taj će biti zauvijek proklet" (ibid., 4:28:2).

Tertulijan

"Nakon što završi sadašnje doba, dosudit će onima koji ga štuju nagradu vječnog života, a bezbožnima jednako vječnu i beskrajnu vatru" (Obrana 18:3 [197. g. po Kristu]).

"Tada će cijeli ljudski rod biti obnovljen da primi pravednu plaću prema onome što je zaslužio u ovom periodu dobra i zla, i da mu od tada ovo bude plaćeno u neizmjernoj i beskrajnoj vječnosti. Tada više neće biti ni smrti ni ponovnog uskrsnuća, nego ćemo zauvijek biti isti kao sada, bez promjene. Štovatelji Boga će uvijek biti s Bogom, odjeveni u prikladnu supstancu vječnosti. Ali bezbožnici i oni koji se nisu potpuno okrenuli Bogu bit će kažnjeni u jednako beskrajnoj vatri i imat će iz same prirode ove vatre, koja je božanska, izvor nepokvarljivosti" (ibid., 44:12-13).

Hipolit

"Stojeći pred Kristovim sudom, svi oni, ljudi, anđeli i demoni, jednoglasno će povikati: "Pravedan je tvoj sud!" I pravednost tog uzvika bit će očita u naknadi danoj svakome. Onima koji su dobro činili bit će dana vječna sreća; dok će ljubiteljima zla biti dana vječna kazna. Neugasiva i beskrajna vatra čeka ove posljednje, i određeni vatreni crv koji ne umire i koji ne troši tijelo nego neprestano probija iz tijela s neprolaznom boli. Nikakav san neće im dati odmora; noć ih neće umiriti; smrt ih neće izbaviti od kazne; priziv prijatelja koji se zauzimaju neće im pomoći" (Protiv Grka 3 [212. g. po Kristu]).

Minucije Feliks

"Nije mi nepoznata činjenica da se mnogi, svjesni onoga što zaslužuju, prije nadaju nego li vjeruju da za njih ne postoji ništa nakon smrti. Radije bi bili uništeni nego oživljeni radi kazne... Niti ima mjere niti kraja tim mukama. Ta mudra vatra pali udove i ponovno ih uspostavlja, odnosi ih a ipak zadržava, baš kao što ognjene munje udaraju tijelo ali ga ne uništavaju" (Oktavije 34:12-5:3 [226. g. po Kristu]).

Ciprijan Kartaški

"Vječno goreća Gehena i kazna proždiranja živom vatrom uništavat će osuđene; neće biti nikakvog načina kojim bi oni na mukama mogli dobiti predah ili ih okončati. Duše zajedno s tijelima bit će očuvane za trpljenje u neograničenoj agoniji... Jad u kazni bit će tada bez ploda kajanja; plakanje će biti uzaludno a molitva bezuspješna. Prekasno će povjerovati u vječnu kaznu, oni koji nisu vjerovali u vječni život" (Demetrijanu 24 [252. g. po Kristu]).

"O, kakav će to biti dan, i kako veličanstven kada dođe, najdraža braćo! Kad Gospodin... baci u pakao zločince i osudi naše progonitelje na vječnu vatru i oganj koji kažnjava!" (Pisma 58:10 [253. g. po Kristu]).

Laktancije

"Sveta nas pisma obavještavaju na koji će način opaki biti kažnjeni. Jer pošto su počinili grijehe u svojim tijelima, ponovno će biti obučeni u tijela da bi dali zadovoljštinu u svojim tijelima; ali to neće biti ono tijelo u koje je Bog obukao čovjeka, poput ovog našeg zemaljskog tijela, nego neuništivo, koje traje zauvijek, kako bi moglo podnijeti muku u vječnoj vatri, čija je priroda drukčija od ove naše vatre koju koristimo u neophodnim svrhama života i koja se gasi ako se ne održava odgovarajućim gorivom. Ali ta božanska vatra živi sama od sebe plamti bez ikakvog uzdržavanja... Ista ta božanska vatra, dakle, jednom te istom snagom i moći, će i paliti zle i održavati ih i koliko god uništi od njihovih tijela toliko će opet uspostaviti i opskrbljivat će sebe vječnim podržavanjem... Tako, bez ikakvog gubitka tijela, koje će vraćati svoju bit, ona će ih samo paliti i djelovati na njih osjećajem boli. Ali kad [Bog] bude sudio pravedne, i njih će također iskušati vatrom" (Božanska pravila 7:21 [307. g. po Kristu]).

Ćiril Jeruzalemski

"Tada ćemo uskrsnuti, svi sa svojim tijelima za vječnost, ali ne svi s istim tijelima: jer ako je čovjek pravedan, primit će nebesko tijelo, kako bi mogao dostojno razgovarati s anđelima; ali ako je čovjek grešan, primit će vječno tijelo prikladno da izdrži kazne za grijehe, da može vječno gorjeti u vatri i nikad ne izgorjeti. I Bog će pravedno dodijeliti tu sudbinu objema stranama, jer ništa ne činimo bez tijela. Hulimo ustima, a ustima i molimo. Tijelom činimo blud, a tijelom i održavamo čistoću. Rukom pljačkamo i rukom dijelimo milostinju; i sve ostalo na sličan način. Pošto nam je dakle tijelo bilo sluga u svemu, ono će s nama u budućnosti dijeliti i plodove prošlosti" (Katehetska predavanja 18:19 [350. g. po Kristu]).

- 01:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.11.2008.

Nužnost krštenja

Kršćani su uvijek doslovno tumačili Bibliju kad se u njoj izjavljuje, “Krštenje … ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - I vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista" (1 Pet. 3:21, Djela 2:38, 22:16, Rim 6:3-4, Kol. 2.11-12)

Tako su prvi kršćanski oci napisali u nicejskom vjerovanju (A.D. 381), "Vjerujemo u krštenje za oproštenje grijeha."

A Katolički katekizam iznosi: "Sam Gospodin potvrđuje da je krštenje nužno za spasenje [Ivan 3:5].... Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je Evanđelje objavljeno i onima koji su imali mogućnost zatražiti ovaj sakrament [Marko 16:16]" (Katekizam katoličke Crkve 1257).

Kršćansko vjerovanje da je krštenje nužno za spasenje je tako postojano da je čak protestant Martin Luther to potvrdio. On je napisao: Krštenje nije čovječja igračka nego ga je Bog sam osnovao. Štoviše, ozbiljno i striktno zapovijeđeno je da moramo biti kršteni ili nećemo biti spašeni. Ne smijemo se prema tome odnositi indiferentno, kao staviti novi crveni kaput. Od najvećeg je značaja da se odnosimo prema krštenju uzvišeno, sa slavljem i oduševljenjem" (Veliki katekizam 4:6)

Ipak kršćani su uvijek znali da je nužnost krštenja normativna prije nego absolutna nužnost. Postoje izuzeci krštenju vodom: moguće je biti spašen preko "krštenja krvlju", mučeništvom za Krista, ili pomoću "krštenja željom", odnosno, svjesnom ili čak nesvjesnom željom za krštenjem.

Tako Katolički katekizam iznosi: "Oni koji umru radi vjere, oni koji su katekumeni, i svi oni koji, bez poznavanja Crkve nego djelovanjem pod inspiracijom milosti, traže iskreno Boga i bore se da ispune njegovu volju, spašeni su čak iako nisu bili kršteni" (Katekizam katoličke Crkve 1281; spasenje nekrštene djece je pod ovim isto moguće; Katekizam katoličke Crkve 1260-1, 1283).

Kao što slijedeći tekstovi crkvenih otaca ilustriraju, kršćani su uvijek vjerovali u normativnu nužnost krštenja vodom, dok su isto priznavali legitimnost krštenja željom ili krvlju.

Hermas

"Čuo sam, Gospodine, kažem ja [Pastiru], "od nekog učitelja, da ne postoji druga pokora osim one koja se dogodi kad uronimo u vodu i zadobijemo oprost naših prijašnjih grijeha". On mi je rekao, "Čuo si pravo, jer tako jest"" (Pastir 4:3:1-2 [A.D. 80]).

Justin Mučenik

Mnoge koji su uvjereni i vjeruju da mi [kršćani] učimo i govorimo istinu, i poduzimamo sve da živimo u skladu s tim .... smo doveli do mjesta gdje je voda, i oni su preporođeni na isti način na koji smo bili mi preporođeni. U ime Boga, Oca i Gospodara svemira, i u ime našeg Spasitelja Isusa krista, i u ime Duha Svetoga, zatim su opereni s vodom. Jer je Krist također rekao, "Tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega" [Ivan 3:3" (Prva apologija 61 [A.D. 151]).

Tertulian

"Sretan (blagoslovljen) je naš sakrament vodom, u kojem, pranjem grijeha naše rane slijepoće, oslobađamo se i ulazimo u vječni život.. [Ali] guja [Gnostička] Kainitske hereze, prethodno spomenuta u ovom poglavlju, odvela je mnoge s otrovnim učenjem, postižući njezin prvi cilj da uništi krštenje - što je u sukladnosti sa prirodom guja i ljutica koje općenito žive u sušnim i bezvodnim mjestima. Ali mi, male ribice po primjeru naše [Velike] Ribe, Isusa Krista, rođeni smo u vodi, nemamo nikakve sigurnosti nego stalno boraviti u vodi. Tako to najstrašnije stvorenje, koje nema prava da uči niti da izusti doktrinu, dobro je znalo kako da ubije male ribice - odvodeći ih od vode!" (Krštenje 1 [A.D. 203]).

"Bez krštenja, nitko ne može postići spasenje" (ibid., 12).

"Mi smo, zaista, druga krstionica [krštenja] koje je jedno sa prvim [krštenje vodom]: to jest, onaj od krvi, o kojem Gospodin govori: "Krstom mi se krstiti" [Luka 12:50], kad smo već bili kršteni. On je došao kroz vodu i krv, kako je Ivan napisao [1 Ivan 5:6], tako da može biti kršten vodom i proslavljen krvlju... Ovo je krštenje koje zamjenjuje krstionicu, kad još nije bilo primljeno, i ostaje kad je bilo izgubljeno" (ibid., 16).

Hipolit

"Možda će netko pitati, "Što vodi u pobožnost da bi se krstili?" Kao prvo, da činite ono što je dobro Bogu; kao drugo, biti nanovo rođen vodom u Bogu tako da promijenite vaše prvo rođenje, koje je bilo od požude, i možete primiti spasenje, što bi inače bilo nemoguće. Tako [prorok] nas zaklinje: "Amen, kažem vam, dok se ne rodite nanovo u živoj vodi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, nećete ući u kraljevstvo Božje." Zato, letite k vodi, samo ona može pogasiti vatru. Onaj koji neće doći k vodi još uvijek nosi oko sebe duh nerazumnosti u ime kojeg neće doći živoj vodi za svoje spasenje" (Propovijedi 11:26 [A.D. 217]).

Origen

"Nije moguće primiti oproštenje grijeha bez krštenja" [Pobuda mučenicima 30 [A.D. 235]).

Ciprijan Kartaški

"Krštenje javnog svjedočenja [želje] i krvlju ne može koristiti heretiku u spasenju, zato što nema spasenja izvan Crkve." (Pisma 72[73]:21 [A.D. 253])

"[Katekumeni koji ponesu mučeništvo] nisu lišeni sakramenta krštenja. Već su kršteni s najslavnijim i najvećim krštenjem u krvi, o kojem Gospodin je rekao da je imao drugo krštenje sa kojim je bio kršten [Luka 12:50]" (ibid., 72[73]:22).

Ćiril Jeruzalemski

"Ako bilo koji čovjek ne dobije krštenje, nije primio spasenje. Jedini izuzetak su mučenici, koji će čak bez vode zadobiti kraljevstvo.
... Zato što Spasitelj naziva mučeništvo krštenjem, govoreći, "Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim [Marko 10:38]?" Zaista, mučenici isto ispovijedaju, time što su bili prizor svijetu, i anđelima i ljudima [1 Kor. 4:9]" (Katehetske lekcije 3:10 [A.D. 350]=.

Grgur Nazijanski

"[Osim krštenja povezanih s Mojsijem, Ivanom i Isusom] Ja znam također za četvrto krštenje, a to je mučeništvo i krv, s kojom je isto Krist bio kršten. Ovo je krštenje daleko slavnije nego ostala, budući da ne može biti oskvrnjavljeno s kasnijim grijesima" (Molitva za Svetu Svjetlost 39:17 [A.D. 381]).

Papa Siricius

"Uništilo bi naše duše ako bi, odbijajući krstionicu spasenja krštenjem od onih koji ga traže, neko od njih napustio ovaj život i izgubio kraljevstvo i vječni život" (Pismo Himeriusu 3 [A.D. 385]).

Ivan Hrizostom

"Ne budite iznenađeni da prizivam mučeništvo krštenja, jer ovdje isto Duh dolazi u velikoj žurbi i odnosi grijehe i čudesno i divno čisti dušu, i isto kao oni kršteni i oprani vodom, tako oni mučeni su oprani u njihovoj vlastitoj krvi" (Panegirik Sv. Lucijana 2 [A.D. 387]).

Ambrozije Milanski

"Čujem jadikovanje jer on [car Valentinian] nije primio sakramente krštenja. Recite mi, što možemo imati osim volje za njim, traženjem za njim? On je isto tako imao ovu želju, i nakon što je došao u Italiju započeo, i nedugo je potpisao da želi da ga ja krstim. Nema li zato on milost koju je želio? Nema li ono što je nestrpljivo tražio? Zasigurno, zato što je tražio, on je to primio. Što drugo znači nego: "A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir [Mudr. 4:7]"?" (Sućut na smrti Valentiniana [AD. 392]).

Augustin

"Postoje tri načina na koja se opraštaju grijesi: krštenjem, molitvom, i u velikom poniženju pokorom, ipak Bog ne oprašta grijehe osim krštenima (Propovijedi katekumenima o vjerovanju 7:15 [A.D. 395]).

"Ne nećkam se staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]).

"Mjesto krštenja je ponekad pod trpljenjem što je podržano čvrstim argumentom kojeg isto blaženi Ciprijan izvlači iz okolnosti da je razbojniku, iako nekrštenom, rečeno, "Još danas bit ćeš samnom u raju" [Luka 23:43]. Razmatrajući to ponovno i ponovno, nalazim da ne samo trpljenje radi Krista može dati ono što nedostaje zbog krštenja, nego čak i vjera i promjena srca [tj. krštenje željom] ako zbog možda vremenskih okolnosti krštenje nije učinjeno" (ibid., 4:22:29) OVO NA KRAJU SAM IMPROVIZIRAO

"kad govorimo o unutar i bez u relacijam Crkve, moramo uzeti u obzir stanje srca, ne tijela... Ali tko je unutar [Crkve] u srcu je spašen u jedinstvu arke [preko krštenja željom]" (ibid., 5:28:39).

"[Prema] apostolskoj tradiciji ... Kristove crkve drže bitnim da bez krštenja i sudjelovanja za Gospodnjim stolom je nemoguće bilo kojem čovjeku da dobije kraljevstvo Božje ili spasenje i vječni život. To je isto tako svjedočanstvo sv. Pisma (Opraštanje i pravedna pustinja grijeha, i krštenje djece 1:24:34 [A.D. 412]).

"Oni koji, iako nisu primili pranje preporoda, umru zbog ispovijedanja Krista - to im koristi toliko za oproštenje grijeha kao da su bili oprani u svetoj krstionici krštenja. Zato što je rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevsko nebesko" [Ivan 3:5], čini izuzetak prema njima prema drugoj izjavi u kojoj On kaže ne manje općenito, "Tko god me prizna pred ljudima, priznat ću ga pred mojim Ocem, koji je na nebu [Matej 10:32] (O državi Božjoj 13:7 [A.D. 419]).

Papa Lav I

"Zbog prekršaja prvog čovjeka, čitavo stablo ljudskog roda je okaljano; nitko ne može biti oslobođen od stanja starog Adama osim spasenjem Kristovog sakramenta krštenja, u kojem nema razlike među nanovo rođenima, kao što kaže apostol Pavao, "Doista koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov ni Grk ... [Gal. 3.27-28]" (Pisma 15:10[11] [A.D 445]).

Fulgencije Ruspijski

"Od tog vremena kad je naš Spasitelj rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevstvo nebesko" [Ivan 3:5], nitko ne može, bez sakramenta krštenja, osim onih u katoličkoj Crkvi, koji su bez krštenja, prolili svoju krv za Krista, primiti kraljevsko nebesko i vječni život." (Pravila vjere 43 [A.D. 524]).

- 08:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2008.

Spasenje izvan Crkve

Katekizam katoličke Crkve, slijedeći povijesnu kršćansku teologiju još od vremena prvih kršćanskih otaca, objašnjava katoličku Crkvu kao "opći-univerzalni sakrament spasenja" (CCC 774-776). i tvrdi: "Crkva u ovom svijetu je sakrament spasenja, znak i instrument zajedništva Boga i ljudi" (CCC 780).

Mnogi ljudi ne razumiju narav ovog učenja.

Indiferentni, odlazeći u ekstrem, tvrde da nema razlike kojoj crkvi pripadate i spasenje možete dobiti putem bilo koje. Izvjesni tradicionalisti, odlazeći u ekstrem, tvrde da dok netko nije potpuni, kršteni član katoličke Crkve, taj će biti proklet.

Pravu priču dobit ćemo slijedeći navode crkvenih otaca. Oni pokazuju da je prva Crkva imala isti stav kao i suvremena Crkva - odnosno, dok je normativno nužno biti katolikom da bi se spasilo (vidi CCC 846; Vatikan II, Lumen Gentium 14), postoje izuzeci, i moguće je u nekim okolnostima da ljudi budu spašeni koji nisu bili u potpunosti inicirani u katoličkoj Crkvi (CCC 847).

Primijetite da isti oci koji izjavljuju nužnost normativnu biti katolikom, isto izjavljuju mogućnost spasenja za neke koji nisu katolici.

Oni mogu biti spašeni sa onim, što će poslije biti poznato kao "krštenjem krvlju" ili "krštenjem željom" (za više detalja pogledajte podtemu Nužnost krštenja

Isto tako, oci su potvrdili mogućnost spasenja za one koji su živjeli prije Krista i koji nisu bili židovi, Crkvu Starog Zavjeta.

Međutim, za one koji znajući i promišljajući (odnosno, ne u nevinom neznanju) počine grijeh hereze (odbijajući Božju objavu) ili šizme (odvajanjem od katoličke Crkve i/ili priključivanjem šizmatičnoj crkvi), neće biti moguće spasenje dok se ne pokaju i ne vrate u zajedništvo s Crkvom.

Ignacije Antiohijski

"Ne budite prevareni, moja braćo: ako tko slijedi šizmatika [tj. postane i sam šizmatik], on neće naslijediti kraljevstvo Božje; ako tko ode u drugu nauku [tj. postane heretik], on nema udjela u muci [Kristovoj]. Budite zbog toga na oprezu, uzimajte Euharistiju, tako da štogod učinite, učinite prema Bogu: Zato što je jedno tijelo našeg Gospodina Isusa Krista, i jedan kalež zajednice njegove krvi; jedan oltar, kao i jedan biskup, sa prezbiterima i mojim bližnjim slugama, đakonima" (Pismo Filipljanima 3.3-4:1 [A.D. 110]).

Justin Mučenik

"Poučeni smo da je Krist prvorođenac Božji, i mi ga priznajemo da je Logos koje pripada cijelom čovječanstvu [Iv 1:9]. Zato, oni koji žive u skladu s tim razumom [grčki logos] su ustvari kršćani, čak iako se o njima mislilo da su ateisti, kao među Grcima, Sokratm Heraklit i drugi ... Oni koji su živjeli prije Krista ali nisu živjeli prema tom razumu bili su pokvareni ljudi, neprijatelji Kristovi, i ubojice onih koji su živjeli u skladu s razumom [logos], dok oni koji su živjeli i koji žive u skladu s razumom [logos] su kršćani. Takvi mogu biti sigurni i bez straha" (Prva apologija 46 [A.D. 151]).

Irenej

"Bog je postavio u Crkvi apostole, proroke, učitelje. i sve druge koji rade u Duhu, i nitko od njih nije od onih koji nisu sukladni učenju Crkve i koji varaju sebe u životu zlim mislima i još gorim djelima. Gdje je Crkva, tu je Božji Duh; gdje je Duh Božji, tu je Crkva i sva milost" (protiv hereza 3:24:1 [A.D. 189]).

"[Duhovni čovjek] također će sudite one koji ustaju u šizme, koji oskudijevaju u ljubavi prema Bogu, i koji gledaju u svoju korist prije nego u jedinstvo Crkve; i koji zbog sitničavih razloga, ili bilo kojeg razloga koji im se pričini, dijele veliko i slavno tijelo Kristovo, i dok u njima leži, čovjek-uništavač koji brblja o miru a ustaje u rat, i nateže istinu u sitnice. Zato što ne mogu donijeti "reformu" takvog značaja da nadoknade zlo koje dolazi iz njihove šizme ... Pravo znanje sastoji se od učenja apostola i stare konstitucije u svijetu, i vidljive manifestacije tijela Kristovog prema biskupskoj predaji, po kojoj su baštinili Crkvu koja svugdje postoji [tj. katolička Crkva]" (ibid., 4:33:7-8).

Klement Aleksandrijski

"Prije Gospodinovog dolaska, filozofija je bila nužna za opravdanje Grcima; sad je vrijedna poštovanja ... jer je Grke donijela do Boga kao što je to učinio Zakon za Židove" (Razno 1:5 [A.D. 208]).

Origen

"Nikad nije bilo da Bog nije htio da ljudi budu pravedni; On je o tome uvijek brinuo. Zaista, On je uvijek davao bićima razum s prigodama za prakticiranje vrlina i činjenjem onog što je pravo. U svakom naraštaju Bog spušta mudrost u duše koje su svete i čini ih prorocima i svojim prijateljima" (Protiv Celsus 4:7 [A.D. 248]).

"Ako netko od ovih ljudi želi biti spašen, dajte da dođe u ovu kuću kako bi mogao dobiti spasenje ... Neka nitko, ne budu nagovoren drugačije, niti neka se ne zavarava: Izvan ove kuće, odnosno, izvan Crkve, nitko nije spašen; jer, ako tko ode, sam je kriv za svoju smrt" (Propovijedi o Jošui 3:5 [A.D. 250]).

Ciprijan Kartaški

"Tkogod je odvojen od Crkve i tko se je priključio preljubnicima [šizmatičkoj crkvi] odvojen je od obećanja Crkve, niti neće taj koji je napustio Kristovu Crkvu dobiti Kristovu nagradu. On je nepozvani, čovjek od ovoga svijeta, neprijatelj. On ne može imati Boga za svog Oca ako nema Crkvu za svoju majku" (Jedinstvo katoličke Crkve 6 [A.D. 251]).

"Neka ne misle da put i život ili spasenje postoji za njih, ako su odbili poslušati biskupe i svećenike, jer je Gospodin rekao u knjizi Ponovljenog zakona "12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi." [Pnz 17:12]. I zaista bili su pogubljeni mačem ... ali sada oholi i drznici su ubijeni mačem Duha, kad se izbace iz Crkve. Jer ne mogu živjeti izvan, jer je samo jedna kuća Božja, i ne može biti spasenja za nikog osim u Crkvi" (Pisma 61[4]:[A.D.253]).
"Kad kažemo, "Vjeruješ li u vječni život i otpuštenje grijeha preko svete Crkve?" mislimo da otpuštenje grijeha nije nikom dano osim Crkvi" (ibid., 69[70]:2 [A.D. 253]).
"Krštenje javnog svjedočenja [željom] i krvlju ne može koristiti heretiku za spasenje, zato što nema spasenja izvan Crkve." (ibid., 72[73]:21).
"Sam Petar, pokazujući i braneći jedinstvo, zapovijedio nam je i upozorio nas da ne možemo biti spašeni osim jednog krštenja jedne Crkve. On kaže, "u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. " [1 Petar 3:20-21]. U tako kratkom i duhovnom sažetku on je postavio sakrament jedinstva! U tom krštenju svijeta u kojem su oprane prastare slabosti, onaj koji nije bio u Noinoj arki nije mogao biti spašen vodom. Slično, niti tko može biti krštenjem spašen tko nije kršten u Crkvi koja je ustanovljena u jedistvu s Bogom prema sakramentu jedinstvene arke" (ibid., 73[71]:11).
"Izvan Crkve nema Duha Svetoga, zdrave vjere više od ove ne postoji, niti među hereticima, ali niti među onima koji su osnovali šizmu" (Rasprava o ponovnom krštenju 10 [A.D. 256]).

Laktancije

"Zbog toga, samo katolička Crkva ima istinsku pobožnost. Tu je izvor vjere; prebivalište vjere; hram Božji. Tkogod ne uđe u Crkvu, ili tkogod izađe od nje, taj je stranac nadi života i spasenju .... Zato što su, različite grupe heretika sigurne da su oni kršćani i što misle da je njihova crkva katolička, neka se zna da je ova crkva istinska Crkva, u kojoj je ispovijedanje i pokajanje i koja se brine o ozdravljenju od grijeha i rana kojima je podložno slabo tijelo" (Izvod iz Božjih zakona 73 [A.D. 317]).

Jeronim

"Heretici, budući da se vlastitom voljom povlače iz Crkve, i da su toga svjesni, sami sebe dovode do osude prokletstva. Između hereze i šizme ova je razlika: hereza uključuje perverznu nauku, dok šizma odvaja nekog od Crkve zbog neslaganja sa biskupom. Iako, ne postoji šizma koja neće izmisliti herezu da opravda svoj odlazak iz Crkve" (Komentari o Titu 3.10-11 [A.D. 386]).

Augustin

"Vjerujemo također u svetu Crkvu, odnosno, katoličku Crkvu. Jer heretici sami krše vjeru sa krivim mišljenjem o Bogu; šizmatici pak povlačenjem od bratske ljubavi neprijateljskim odvajanjem, iako vjeruju u isto kao i mi. Konzekventno, niti heretici niti šizmatici ne pripadaju katoličkoj Crkvi; heretici ne zbog toga što Crkva voli Boga; šizmatici ne, jer Crkva voli susjeda (misli se da katolik se ne smije odvajati od braće - op.prev.)" (Vjera i vjerovanje 10:21 [A.D. 393]).

"Kao što krštanje nije na korist čovjeku koji se odreče svijeta riječima, ali ne u djelima, tako nije na korist onome koji se krsti u herezi ili šizmi; ali svatko od njih, kad se ispravi, započinje primati korist koje prije nije imao, ali je ipak bila u njemu" (O krštenju, protiv donatista 4:4[6] [A.D. 400]).

"Ne oklijevam staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]).

"Apostol Pavao je rekao, "S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini" [Titu 3:10]. Ali oni koji zadrže svoje mišljenje, kolikogod krivo i izopačeno, bez tvrdoglave bolesne volje, posebno oni koji nisu započeli grešku jasne uobraženosti, već su je primili od svojih roditelja koji su bili odvedeni s pravog puta i koji su se odmetnuli .... oni koji marljivo traže istinu i koji su spremni promijeniti se kad je nađu, neće biti smješteni među heretike" (Pisma 43:1 [A.D. 412]).

"Tkogod se odvoji od katoličke Crkve, samo sa ovim grijehom odvajanja od jedinstva s Kristom, bez obzira kako umišljao da ima život vrijedan poštovanja, neće ga imati, već srdžba Božja ostaje nad njim" (ibid., 141:5).

Fulgencije Ruspijski

"Tkogod primi sakrament krštenja, bilo u katoličkoj Crkvi ili u heretičkoj ili šizmatičkoj, prima cijeli sakrament, ali spasenje, koje je snaga sakramenta, neće imati, ako ima sakrament izvan Crkve. Zbog toga se mora vratiti Crkvi, ne tako da bi ponovno primio sakrament krštenja, kojeg se nitko ne usuđuje dati krštenoj osobi, već da bi primio vječni život u katoličkom društvu, za koji nitko nije prikladan koji, čak sa sakramentom krštenja, ostaje odjeljen od katoličke Crkve" (Pravila vjere 43 [A.D. 524]).

- 18:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.10.2008.

Razlika katoličke i protestantske Biblije

Što se tiče Novoga zavjeta, i katolici i protestanti imaju isti broj knjiga (27) u istom redoslijedu. (To nije bio slučaj s ranim izdanjima Lutherova prijevoda Novoga zavjeta, ali Lutherova izmjena redoslijeda knjiga jest bilješka povijesti.) Razlike se odnose na Stari zavjet. Jednostavno rečeno židovski i protestantski Stari zavjet sadrži 39 knjiga dok katolički sadrži 46 knjiga. „Jednostavno" zato što stajalište Engleske ili Episkopalne crkve nije istovjetno (a moglo bi se i raspravljati o tome pripada li Anglikanska crkva protestantskom taboru). Mnoge protestantske crkve nikad se nisu službeno izjasnile o broju knjiga Staroga zavjeta. Drugi je problem u tome što su Pravoslavna i druge istočne crkve povremeno prihvaćale veći kanon, kakav imaju katolici, ili su predlagale čak još veći.
Ali ako stvari pojednostavnimo i govorimo o stajalištu protestanata i katolika, sedam knjiga koje sadrži katolički Stari zavjet, a nedostaju u protestantskom Starom zavjetu, katolici nazivaju deuterokanonskim knjigama. Protestanti ih često nazivaju apokrifima. To su Tobija, Judita, Prva i Druga knjiga o Makabejcima, Knjiga mudrosti (Salomonova), Sirah (Ecclesiasticus, Crkvenica) i Baruh (uključujući i Jeremijino pismo); tome treba dodati i dijelove Estere i Daniela. Pitanje je dosta složeno, ali uglavnom bismo mogli reći da su te knjige sačuvane na grčkom, a ne na hebrejskom ili aramejskom. (Neke su od njih prvobitno napisane na hebrejskom ili aramejskom – sada su nađeni veliki dijelovi Siraha na hebrejskom – ali na tim jezicima nisu sačuvane.) Kršćani su ih upoznali preko Septuaginte, tj. preko grčkoga prijevoda koji su načinili Židovi prije Krista i koji je postao općenito prihvaćena Biblija rane Crkve.
Želeći prevoditi s originalnih jezika protestanti su s velikom sumnjom gledali na one knjige kojih nije bilo na hebrejskom ili aramejskom i većim su ih dijelom odbacili. Stvar je postala još složenija jer su katolički teolozi posezali upravo za tim knjigama u dokazivanju nauka koji su protestanti odbacivali. Tako se na primjer molitva Jude Makabejca i njegovih ljudi u 2 Mak 12,42-46 za poginule vojnike, da im se oproste grijesi zbog kojih bi im bilo uskraćeno uskrsnuće, upotrebljavala kao dokaz za čistilište. Reformacija je odgovorila tako da je te knjige odbacila kao dio Svetoga pisma.

Dodao bi još kratak tekst sa wikipedije...

Deuterokanonske knjige su knjige koje su Katolička i Pravoslavna crkva prihvatile kao dio Staroga zavjeta. Iako su ih u 2. i 1. stoljeću pr. Kr. prihvaćali pojedini ogranci židovstva u kojima su te knjige i nastale, a osobito oni Židovi koji su živjeli u dijaspori u krajevima gdje se govorilo grčkim jezikom. Kad su se u 1. st. po Kr. židovski vođe sastali u Jamniji prilikom konačnog uspostavljanja svojeg kanona, nisu u njega prihvatili te knjige, niti ih sada prihvaćaju, jer ih nisu smatrali dijelom Božje objave. Njihovi glavni kriteriji za prihvaćanje u službeni popis svojih svetih knjiga bio je tada taj da one moraju biti pisane isključivo hebrejskim ili aramejskim jezikom (premda su u 20. st. u Kumranu i na Masadi nađene i hebrejske verzije neprihvaćenih knjiga), te da se u njima mora spominjati Bog. Time je među Židovima konačno pobijedila palestinska struja koja se potom razvila u rabinsko židovstvo, dok je u potpunosti nestala dotad snažna aleksandrijska struja u kojoj su bili zastupljeni učeni Židovi dijaspore.

Kršćani su nastavili koristiti deuterokanonske knjige, o čemu svjedoče brojni primjeri podsjećanja na njih u Novom zavjetu, ali i neprekinuta tradicija prepisivanja tih spisa koji su se uvijek nalazili u kodeksima skupa s ostalim biblijskim knjigama. To potvrđuju arheološki nalazi i biblijska paleografija.

Nakon Reformacije, od 16. st., deuterokanonske knjige u kanon ne uvrštava nijedna protestantska crkva.

U Deuterokanonske knjige spadaju Tobija, Judita, 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Sirahova i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Knjige Baruhove, Danielove, Esterine i Jeremijino pismo. Svi su ovi spisi pisani grčkim jezikom, premda je barem izvorna hebrejska Knjiga Sirahova nađena u cijelosti.

Pravoslavna Crkva osim ovih deuterokanonskih knjiga još priznaje i 3. knjigu o Makabejcima, Ode i Psalam 151. Postoji i 4. knjiga o Makabejcima ali nju ne priznaje ni jedna Crkva, te se ne ubraja među deuterokanonske knjige.


- 05:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 28.10.2008.

Izvorna molitva sv. Mihaelu

«Podigni Bolno Raspelo koje sam ti dao protiv sila tame i izmoli ovu molitvu sa znakom križa. Učini ovo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Pobijedit ćeš... Reci ovu molitvu svakog dana, jer veliki je boj.»

(Moli se držeći uvis Raspelo)


O Slavni Kneže Nebeskih Vojska, Sveti Mihaele Arhanđele, obrani nas u kušnji i užasnom boju protiv Vrhovništava i Vlasti, protiv zlih duhova. Priteci u pomoć čovjeku kojeg je Svemogući Bog stvorio besmrtnim na svoju sliku i priliku i otkupio od sotonske tiranije uz visoku cijenu. Vodi danas boj Gospodnji zajedno sa svetim anđelima, kao što si već pobijedio vođu oholih anđela, Lucifera i njegove otpadničke čete, koje su bile nemoćne da odole tebi, niti je više bilo mjesta za njih na Nebu. Ta okrutna stara zmija koja se naziva đavao ili sotona, koji zavidi cijeli svijet, bačena je u bezdan sa svojim anđelima. Čuvaj se, ovaj stari neprijatelj i ubojica ljudi ohrabrio se i preobrazio u anđela svjetla, radoznalo obilazi svijetom sa svim mnoštvom zlih duhova koji su nagrnuli na zemlju da unište bez traga Ime Božje i Njegova Krista, da porobe, ubiju i bace u vječno prokletstvo duše kojima je namijenjena kruna vječne slave. Ovaj opaki zmaj izlijeva, kao najnečistiju bujicu, otrov na ljude izopačena uma i pokvarena srca, duha laži, bezbo-žnosti, huljenja i kužna daha i svakog poroka i nemorala.

Ovi vrlo lukavi neprijatelji ispunili su i opajali Crkvu sa žuči i gorčinom, Zaručnicu Neokaljanog Jaganjca, i položili bezbožne ruke na njezine najsvetije posjede. Na samom Svetom Mjestu, gdje je Sveta Stolica najsvetijeg Petra i Katedra Istine ustanovljene kao svjetlo svijeta, podigli su prijestolje svog odvratnog bezboštva s pokvarenom zamisli da kad je Pastir udaren, stado se može raspršiti.

Ustani onda nepobjedivi Kneže, pritekni u pomoć Božjem narodu i donesi pobjedu protiv napada izgubljenih duhova. On te časti kao svoga Zaštitnika i Sveca; u tvojoj svetoj slavi Crkve kao njezinu obranu protiv podmuklih sila pakla; tebi je Bog povjerio duše ljudi da budu uvedene u nebesko blaženstvo. Moli se Bogu mira da bi On onemogućio sotonu da nas dalje drži u ropstvu i škodi Crkvi. Prikaži naše molitve pred Previšnjim Bogom tako da bi one što prije zadobile milost pred licem Gospodina; svladavanjem zmaja, stare zmije, koja je đavao ili sotona, opet ga učini zarobljenikom bezdana, kako više ne bi zavodio narod. Amen.

R. Evo križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove.

O. Pobjedi lav od plemena Judina, korijen Davidov!
R. Neka bude Tvoje milosrđe nad nama, o Gospodine.

O. Kako se ufamo u Tebe.
R. Gospodine, usliši moju molitvu.

O. I neka moj vapaj k Tebi dođe.

Pomolimo se!

O Bože, Oče našega Gospodina Isusa Krista, zazivamo Tvoje Sveto Ime i kao molitelji usrdno tražimo Tvoju blagost, da bi se Ti po zagovoru Marije, uvijek Djevice, Prečiste i Naše Majke i slavnog Svetog Mihaela Arhanđela, udostojao pomoći nam protiv sotone i svih drugih nečistih duhova koji lutaju svijetom da naškode ljudskom rodu i unište duše. Amen.

- 18:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

PSOVKA - ČOVJEČE, OPASNO PO ŽIVOT!

Što je psovka? Sv. Jeronim:"Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji." Neki crkveni oci su rekli:
"Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga" PSOVKA JE PAKLENI GOVOR, GOVOR ZLODUHA. Kao što Duh Sveti govori preko pravednika, tako i zloduh govori preko psovača. Pogledajmo tko sve u nas psuje!? - I staro i mlado, i djeca i starci. Psuju već i djeca u osnovnoj školi. To je tragedija našeg vremena. Naše su riječi toliko važne - jer je snaga u našem jeziku i riječima koje izgovaramo. Zato Biblija kaže:"Smrt i život u vlasti su tvoga jezika." To znači da svojim jezikom možemo sebi sijati život ili smrt. Većina svojim nesmotrenim jezikom, psovkama i ružnim riječima sije sebi smrt. Isus kaže da će čovjek odgovarati pred Bogom za svaku nepotrebnu riječ. Tvoje će te riječ osuditi, i tvoje će te riječi spasiti. Zato pazi što govoriš! U Evanđelju piše da će nas Bog sačuvati od zla u svom Imenu. Božje je Ime uzvišeno i sveto! Zato u "Oče naš"-u molimo: "Oče, sveti se Ime tvoje" - tj. Tvoje Ime neka među nama bude sveto, neka ljudi poštuju i blagoslivljaju Tvoje Ime. A za Isusovo Ime piše da je to JEDINO IME na svijetu dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Ako je to istina i ako je to jedino Ime po kojem se spašavamo, kako je onda tragično i pogibeljno ako psujemo i pogrđujemo sveto Ime Isusovo. To je jednako propast. Time otvaramo sebi put za pakao: Ime Isusovo nam donosi spas, a mi psujemo i pogrđujemo to sveto Ime. To je katastrofa! To je slično ovom primjeru: Neki je slikar prikazao čovjeka psovača na ovaj način:

naslikao je čovjeka divovskog rasta, veoma lijepog izgleda kako na svom dlanu drži malog patuljka. No, taj je patuljak bio nešto ljut i srdit. Jednom je pesnicom prijetio gorostasu, a s drugom rukom mu je zabadao mač u dlan u kojem je stajao. Ruka je bila ispružena nad dubokim ponorom. I bilo je dovoljno da se okrene i da patuljak završi u ponoru. Što nam govori ova slika? Mi često kažemo da smo SVI U BOŽJOJ RUCI. Ništa sami ne možemo učiniti, niti odlučiti o svojoj sudbini. Kakve li neopisive nesreće podići svoju ruku protiv onoga u čijoj smo vlasti, protiv onoga koji nas drži na svome dlanu, i zabadati mač svoga gnjeva i svoje srdžbe u Njegov dlan na kojem počiva i nebo i zemlja i sva stvorenja.To je zajamčena propast!

Na žalost, naš hrvatski narod je PSOVALAČKI NAROD. Hrvati su jedni od največih psovača na svijetu! Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo... Nije ni čudo da je zato nad našim naorodom veliko prokletstvo. Zamislite: svi veliki ratovi odigrali su se na našem tlu - i balkanski, i 1. svjetski i 2. svjetski, i sada - ovaj posljednji - Domovinski rat! K tome, nije bez razloga ona poslovica koja kaže: "Dva Hrvata - tri stranke!" Kao da Hrvati nikako ne mogu biti jedinstveni! Sve je to posljedica ovog užasnog prokletstva.

Psovače, prema Sv. Pismu čeka NAJTEŽA KAZNA. Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: "Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke.! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!" Pitam vas: može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega - prema Bibliji - čeka najteža kazna.

Biblija iznosi ovakav primjer. Jednom je neki Židov pogrdio Ime žbožje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: "Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje." I taj je psovač završio strašno. Potom je Jahve naredio Mojsiju: "Reci Izraelcima. "Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino - neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino - mora umrijeti!" (Lev 24,10-16)

Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti - kao zaraza - po čitavom narodu! Bilo je poznato u povijesti - da ljudi za uvredu časti - osobne ili upućene njihovoj majci ili ocu - oduzmu uvreditelju život. Kaznu za zločin uvrede veličanstva imali su u svom zakoniku već i stari Rimljani. Kazna je bila oštra: uvreditelji bi bili ili ubijeni mačem, strelicama, bačeni pred divlje zvijeri ili spaljeni. Pa, ako je za uvredu čovjeka bila tako teška kazna, koliko više će biti teža kazna za uvredu nanesenu Bogu i njegovom svetom Imenu.Želim vam ispričati jedan primjer. U 3 mjesecu 1916. g. pisao je s tatišta Albin Breviatti, vojni kapelan ovo:" ČUVAJTE SE PSOVKE, JER SAM JA SVOJIM OČIMA VIDIO STRAŠNI SVRŠETAK PSOVAČA!" Moja se četa nalazila u jednoj seoskoj kući gdje je na zidu visio križ. Jedan od vojnika to nije mogao gledati, te je bacio križ na zemlju, izgovarajući najteže psovke. Napokon je bacio križ kroz vrata, tako da se razbio u komade. kamo sreće da to nije učinio. Isti dan izišli smo po običaju iz kuće da preuzmemo dužnosti za slijedeći dan. Taj je psovač ostao u kući i govorio da se ne osjeća dobro. U taj tren pala je na kuću neprijateljska granata, probila krov i jadnika raznijela na komade. Bio je tako raskomadan da su se dijelovi tijela jedva skupili da ga kako - tako pokopaju. U istoj toj kući nalazilo se još nekoliko vojnika - po drugim prostorijama, ali su oni bili samo lakše ozlijeđeni. Isus veli:"Kakvom mjerom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti." Kao što je križ bio razbijen u stotinu komada, tako i njegovo tijelo! Mogao bih vam ispričati na stotine takvih primjera. Svi koji su psovali i pogrđivali Božje Ime, loše su završili. Poznati francuski pjesnik Charles Baudlaire, napisao je SOTONSKE LITANIJE. Užas! u Njima vrijeđa Boga i osobe koje su bile Bogu posvećene. Međutim, on je slavio Judu što je izdao Isusa, hvali je Kaina zato što je ubio svoga brata Abela, odobravao je što je Petar zatajio Isusa, a kudio je njegovo pokajanje. S prezirom je izgovarao Ime Isusovo i Msarijino za vrijeme svojih pijanki. ZAVRŠETAK? - Tragičan: umro je u velikim mukama i bolima, a ni život mu nije bio blistav.

Mogli bi ovoj grupi dodati još mnogo poznatih ličnosti koje su zbog svog psovalačkog jezika tragično završili. Julije Apostata, rimski car. Voltaire, francuski filozof - jedan od najpoznatijih ličnosti u Evropi u svoje vrijeme. Bio je jedan od najvećih psovača i hulitelja. Čitav život je psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: "Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!" Tako je umro, s tim riječima. Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: "Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea." Isto tako tragično su završili svi oni koji su Boga htjeli skinuti s prijestolja: Mussolini, Hitler, Robespierre, Nitsche i toliki drugi. Svi su oni bili veliki bogohulitelji. i svi su oni doživjeli beliki brodolom života!Ali, zato svi oni koji su se pouzdali u Boga i koji su ga poštivali, bili su blagoslovljeni.

Buffon, glasoviti prirodoslovac koji je proučavao životinjske vrste, iznosi jedan primjer iz života pasa. Neki čovjek je imao odličnog psa s kojim se uvije hvalio pred priajteljima. Tvrdio je da bi ga njegov pas u svim mogućim okolnostima uvijek prepoznao i da ga ne bi nikada povrijedio. Jednog dana, presvuče se u poderano odijelo, nabije na glavu veliki šešir, pa promijenjenim glasom poviče s vratiju svojega dvorišta. Njegov pas odmah poleti lajući prema njemu i kako nije imao vremena da ga njuhom provjeri, a imao je pred očima nepoznati lik, skoči na gospodara i zatisne mu zube u ruku. On se jako preplašio, pa pozove psa po imenu i poče mu govoriti kako gospodar govori svojem čuvaru. Kada je pas prepoznao glas gospodara, počeo je bolno cviliti, podvio rep i utekao u zadnji kutak dvorišta, gdje se je zavukao u neku rupu. Gospodar mu je prišao, zvao ga je s ljubavlju, no pas nije izlazio. Gazda mu je nosio najbolje komade mesa da mu pokaže kako se ne ljuti na njega, no pas je ubijao i hranu i vodu. Neprestano je žalosno cvilio. To je bio jedini odgovor. Nakon nekoliko dana je uginuo - od žalosti što je ugrizao onu ruku koja ga je godinama hranila i milovala! Prijatelju, pas je uginuo od žalosti. A čovjek?! Koliko su ljudi žalosni što su uvrijedili svoga Stvoritelja? - Jako malo. Često se ponašaju kao da se nije ništa dogodilo. Mnogi čak ne znaju ni tražiti oproštenje. Kažu da im je to navika. Drugi pak doduše kažu: "Žao nam je", i nastavljaju dalje psovati. Da im je stvarno žao, oni bi sve poduzeli da prestanu psovati i vrijeđati svetoga Boga.

Danas nam valja shvatiti: PSOVKA JE VELIKA RAK RANA NAŠEGA NARODA I NAŠIH OBITELJI. Ona nikome ništa dobra nije donijela, naprotiv - samo zlo i prokletstvo! Zato danas odlučimo najaviti RAT psovci. Borimo se protiv nje, iskorijenimo je iz naših srcaca, obitelji i naroda! Ovdje sam donio samo neke primjere koji pokazuju kako je psovka pogibeljna, a takvih životnih primjera ima na tisuće. Nigdje u obitelji gdje se psuje nema Božjeg blagoslova. Ne dopustimo da nam đavao po psovci ukrade Božji mir, sreću i vječni život.

KAKO SE BORITI PROTIV PSOVKE? - MOLITVOM! Svaki dan reci deset, dvadeset puta: 1. "Isuse, oslobodi me od psovke!" i

2. Blagoslovljeno Ime Isusovo!" Budeš li to ustrajno ponavljao - više puta svaki dani bude li to tvoja iskrena želja, vidjet ćeš, vrlo brzo Gospodin će te osloboditi ove pošasti! I Božji će blagoslov doći na tebe. Dužni smo poduzeti ove korake - i radi Isusa, ali i radi svojih obitelji i svoga naroda.

Neka te Gospodin oslobodi od psovke i blagoslovi snagom svoga Imena!



Dražen Radigović

Preuzeto sa stranice: http://www.molitve.info/psovka-covjece-opasno-po-zivot-2.html


- 16:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.10.2008.

Pismo iz pakla!

Mlada njemacka djevojka Klara provodila je svoj godisnji odmor na jezeru Lago di Garda u Italiji pocetkom jeseni 1937 godine. Polovicom rujna iste godine dobila je pismo od majke u kojemu je pisalo: „ Zamisli, Annette je poginula u prometnoj nezgodi. Jucer joj je bio sprovod.“ Annette joj je bila kolegica iz ureda. Klara je bila tom vijescu pogodena i zbunjena. Dobro je znala da ona nije nikada bila pobozna. Nije se brinula sto ce biti poslje smrti. Da li je bila spremna u trenutku kad ju je Bog tako nenadano pozvao? Sutradan bila je na slavlju svete mise koju je namijenila za pokoj kelegicine duse. Pricestila se na tu nakanu i zarko molila za mir njene duse. Citavi dan ju je progonio neki cudan nemir. Bila je jako tjesekobna i uzbudena. Tako je otisla i spavati, al nije mogla zaspati. U noci je cula nekakav sum kao da bi zlovoljni sef bacio preko stola svezanj alata. Tako prica….. Pomolila se i pokusala zaspati. Tada je sanjala ovo: Izlazi iz sobe i pred vratima nalazi postu. Kad je dobro pogledala, skamenila se. Pismo od Annette. I sanja: Odlazi u svjeze jutro, sjeda na klupu u parku, otvara pismo. Nema potpisa, al rukopis je od Annette. Dobro ga poznaje. Uzbudeno ga je otvorila i pocela citati. Sve kao u snu. Klara! Nemoj vise moliti za mene. Ja sam izgubljena, prokleta. Ako te o tome potanko izvjescujem, nemoj misliti da to cinim iz prijateljstva. Mi ovdje nikoga vise ne volimo. Ja ovo cinim pod pritiskom neizrecive moci. Uistinu, ja bih te najradije ovdje vidjela, gdje mi je sudeno biti cijelu vjecnost. Ne cudi se toj mojoj zelji. Mi prokletnici svi tako mislimo. Nasa je volja otvrdnula u zlu. Mada ti na ovaj nacin otvaram oci, ja to necinim s dobrom nakanom. Sjecas li se kad smo se upoznale prije cetri godine. Imala si tada 23 god. I vec si radila 6 mjeseci, kada sam ja dosla. Izvacila si me iz nekih neprijatnosti. Iako si i sama bila pocetnik, davala si mi korisne savjete. Ali, sto znaci “dobar”. Hvalila sam tvoju veliku ljubav prema bliznjemu. Moja ti je mladost poznata. Prema planu mojih roditelja, ja se nisam smjela roditi. Za njih je to bila prava nesreca. O da se barem nikada nisam rodila. O kad bi se sada mogla unistiti i tako umaci ovim mukama. Nikakav uzitak ne bi se mogao usporediti s uzitkom nepostojanja. Ali ja moram biti, moram zivjeti. Biti onakva kakva sam samu sebe stvorila: bice s promasenim ciljem zivota. Moj otac i majka upoznali su se na nekoj igranci i nakon 6 mjeseci vjencali. Oni su napustili selo i otisli u grad. Tako su izgubili svaku vezu s Crkvom i zavoljeli su svijet koji je daleko od vjere. Tako im je bilo bolje, mislili su. Moja majka isla je koji puta nedjeljom u crkvu, ali me nikada nije ucila moliti. Sva je tonula u dnevnim brigama, mada nam nije islo lose. Rijeci: molitva, misa, Crkva, blagoslovljena voda pisem s neizrecivim prezirom. Uopce – mrzim sve, sve ljude, posebice one koji odlaze u crkvu. Sve je to za nas vrelo neopisivih muka. Sve spoznaje o sebi, svako sjecanje na nesto lijepo sto smo u zivotu dozivjeli – sve je to za nas plamen koji sazize. Sve nas sjeca milosti koju smo otklonili i prezreli. To nas prozdire. Mi ne jedemo, mi ne spavamo, mi ne hodamo. Dusevno prikovani, slusamo plac i skripanje zubi. Bijesnimo u neprolaznoj patnji. Cujes li. MI ovdje pijemo mrznju kao vodu. Mrzimo svakoga, najvise boga. To ti moram protumaciti. Blazeni u nebu ljube boga. Oni izravno gledaju sve njegove blistave ljepote. To ih neizmjerno usrecuje. Mi to znamo i ta nas spoznaja baca u bjesnilo. Ljudi na zemlji mogu, al ne moraju boga volejti. Mogu se odluciti i protiv njega. Ali mi kojima Bog pristupa kao sudac i osvetnik, kao onaj koga smo prezreli i odbacili, koji dolazi u vihoru, mi ga nemozemo nego mrziti i tom svom snagom svoje pakosne volje. Vjecno. Mi smo se dragovoljno odlucili protiv Boga. Te se odluke mi ni danas ne odricemo i nikada je necemo promijeniti. Razumijes li sada, zasto je pakao vjecan. Zato, jer se nasa tvrdokornost nikada ne moze promijeniti. Odupirem se ovom pisanju, ali ne mogu odoljeti. Cinim to po nekom naredenju. Rado bih lagala, ali ne mogu, rado bih klela, ali sam prisiljena da to ne cinim. Naprotiv, moram priznati da je i s nama bog u nekom smislu milosrdan. Na zemlji je to ocitovao na taj nacin sto nije dopustao nasoj volji da totalno podivlja kako smo mi zeljeli. To bi povecalo nasu krivnju pa dosljedno i kaznu. Sada svoje milosrde prema nama pokazuje tako da nas ne prisiljava da mu stupimo blize, i tako donekle ublazuje nase muke. Svaki korak prema njemu povecao bi nasu patnju kao sto bi tebi svaki korak dublje u vatru prouzrocio sve jace boli. Ti si bila zaprepastena kad sam ti jednom na setnji pripovijedala sto mi je rekao otac prije moje prve svete pricesti: Moja mala Annette, pobrini se ti za lijepu haljinu. Sve drugo je komedija. Marta i ti nagovorile ste me da pristupim ispovijedi i Pricesti. Na ispovijedi nikada nisam imala sta reci. Nisam se osjecala grijesnom. Ti si me cesto opominjala: Annette, ako ne budes vise molila, propast ces. Uistinu, malo sam molila i to vrlo nevoljno. Imala si pravo. Doista svi mi koji smo u paklu, ili nismo uopce molili, ili smo molili premalo. Molitva je prvi odlucan korak prema bogu. Posebice molitva onoj koja je bila majka isusova, a cije ime mi ovdje u paklu nikada necemo izgovoriti. Molitva njoj upravljena oduzme vragu vise dusa, nego sto mu ih osiguravaju najveci grijesi. Nastavljam bjesneci – tako moram – molitva je nesto najlakse sto covjek moze uciniti na zemlji. Upravo zato jer je laka, Bog je na molitvu navezao spasenje. Tko redovito moli, tome bog malo po malo daje toliko milosti i snage da ce se podici iz grijeha, pa makar u njih utonuo do grla. Posljednih godina moga zivota na zemlji nisam uopce molila. Nikada. Tako sam temeljito upropastila milost bez koje nema spasenja. Mi ovdje ne primamo nikakvih milosti. Podrgljivo bismo ih odbili, i kad bi nam bile ponudene. Tu nema nikakvih promjena, klara. Kod vas na zemlji covjek moze pasti iz milosti u grijeh, bilo iz slabosti bilo iz pakosti. Iz grijeha se opet moze podici do nevinosti. Sa smrcu to prestaje. Cak i u odmaklim godinama, promjene postaju sve teze i rijede. Istina je da se covjek do zadnjega trenutka moze odluciti za boga ili protiv njega. Ali redovito biva da on u zadnjem casu hoce ono sto je htio citav zivot. Tako se dogodilo i sa mnom koja sam zivjela potpuno odvojeno od boga. Zato sam se pri zadnjem pozivu milosti odlucila protiv njega. Nije bilo sudbonosno to sto sam grijesila, nego sto se nisam htjela grijeha osloboditi. To, to. Sjecam se da si me vise puta nagovarala neka slusam propovijedi, citam dobre knjig, vjerske casopise. Odgovarala sam : nemam ti ja za to vremena. Nisam htjela uznemirivati i onako uznemirenu nutrinu. Brzo sam se zasitila organizacije katolickih djevojaka. Osjecala sam da tamo ne spadam, jer mi nije bilo do toga da se poboljsam. Ti to nisi slutila mada si primjecivala da sam nezadovoljna i nesretna. Govorila si mi: ispovijedi se pa ce sve biti dobro. Slutila sam da je tako. Ali svijet, tijelo i vrag drzali su me vec tada cvrsto u svojim pandzama. Upliv vraga na covjeka ja nisam nikada vjerovala. Sad ti potvrdjujem kakva sam bila ja, vrag me je imao crvsto u svojoj vlasti. Samo mnoge molitve, zrtve i trpljenje mogle bi ih istrgati iz njegovih klijesta. A i to bi islo polagano. Istina je da i danas ima opsjednutih kakvih je bilo u isusovo vrijeme. Vrag doduse ne moze posve oduzeti slobodnu volju onima koji mu se predaju, ali bog dopusta da se sotona ugnjijezdi malo po malo u dusama onih koji tvrdoglavno odbijaju milost. Mi prokleti mrzimo i vraga. Ali on nama ugada na taj nacin, sto nastoji da sve vas dovuce ovamo. Vi tu strahotu ne mozete razumijeti. Vrazi se roje svijetom kao komarci. Ljudi zbog zaslijepljenosti to ne vide. A i mrznja. Ona je nasa bit i mi je ostvarujemo pod cijenom vlastitog trpljenja. Zar nema takvih slucajeva i kod vas u svijetu. Iako sam bjezala od boga on me trajno trazio. Po naravi sam bila covjekoljubiva, rado sam ucinila kakvo dobro djelo. Time sam utirala put milosti i svracala na se bozju pozornosti. Koji put me bog zvao u crkvu. To mi je izgledalo kao tuga za domovinom. Kad sam nakon napornog rada u uredu vodila brigu o bolesnoj majci, ti su bozji pozivi bili jos jaci. Kad ti je jednom uspjelo da me odvedes u crkvu, bila sam toliko potresena, da sam skoro dozivjela svoje obracenje. Zaplakala sam, ali vec u slijedecem trenutku nisam tu zelju osjecala. Psenicu je gusilo trnje. S izgovorom da je vjera sam nekakvo cuvstvo, pa sam taj poziv milosti lako otklonila. Jednom si me napala sto sam pred svetohranistem samo izvela nekakav pokret, a nisam se poklonila. Ti si to pripisala mojoj ljenosti. Nisi slutila da ja vec tada nisam uopce vjerovala u kristovu prisutnost pod prilikama kruha. Sad vjerujem, klara, jer je to tako i ja to vjerujem kao sto covjek vjeruje u oluju koju je prozivio. U meduvremenu stvorila sam sebi vjeru po vlastitiom ukusu. Prihvatila sam misljenje – koje je u nasem uredu bilo u modi- da ljudska dusa nakon smrti seli iz stvorenja u stvorenje i tako nastavlja zivot u beskraj. Tako sam ja rijesila pitanje o zagrobnom zivotu i posve stisala glas savjesti. Zasto mi nikada nisi spomenula kristovu parabolu o bogatasu i siromahu lazaru u kojoj stoji da je dusa jednoga odmah nakon smrti otisla u pakao, drugoga u nebo. Ipak mialim da nebi time nista postigla. Sama sam sebi stvorila nekakvog boga koji je bio dovoljno dalek da ne osjecam nikakvu obavezu prema njemu. Takav bog nije imao nikakvog neba da mi ga dade i nikakvog pakla da me u nj strmoglavi. Castila sam ga tako da sam ja njega ostavila na miru i on mene. Sto covjek zeli, rado vjeruje da je tako. Tijekom godina u meni se ucvrstilo uvjerenje da je ta vjera prava.Tako se dalo nesmetano zivjeti. Po vlastitoj volji i ukusu. Bio je jedan lijep proljetni dan. Katolicka liga priredila je izlet. Ponavljam – izlete sam voljela. Ali me uvijek smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na koju smo naisli na putu. Vec tada mene nije zavodila Marijina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala je na oltaru mojega srca: Maksova slika iz susjedne trgovine. Upravo te nedjelje maks me pozvao na izlet. Djevojka s kojom je redovito odlazio, bila je u bolnici. Pristala sam, otisa sam s njim. Bio je ljubazan prema svakoj djevojci a ja sam htjela da takav bude samo sa mnom. Ne, njegova zena, nego njegova jedina zena. To sam htjela biti. Za vrijeme izleta maks me upravo obasipo ljubaznoscu i duhovitoscu. Niposto nije bilo dosadno kao na izletima s katolickom ligom. Drugog dana upitala si me da li sam bila na misi. Sjecas li se sto sam ti odgovorila. Dobri bog nije tako uskogrudan i sitnicav kao tvoji zupnici. Sada kazem: bog uza svu svoju dobrotu, vise zahtjeva nego svi tvoji duhovnici skupa. Nakon prvog izleta s maksom, jos jednom sam dosla u drustvo. Bilo je to o bozicu na priredbu. Nesto je me tamo vuklo, ali dusom sam se bila vec posve odjelila. Kino, ples, izleti – to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko puta sam se s maksom posvadila. Kad je njegova djevojka izisla iz bolnice, uzasno me napala. Ostala sam mirna i dostojanstvena. Govorila sam o njoj hladno, s izvjesnim razumijevanjem, ali otvoreno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja priprava za pakao – satanizam u pravom smislu rijeci. To ti pripovijedam da vidis kako sam se definitivno od boga odvojila. Moj konacni otpad od boga sastojao se u tome sto sam covjeka postavila na njegovo mjesto. Nista ne moze ukloniti tako temeljito boga iz nasega srca kao ljubav prema osobi drugog spola, ako se ona sastoji samo u karnalnoj (tjelesnoj) sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Moje obozavanje maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protiv boga. Ti toga nisi bila svjesna. Smatrala si me jos vjernikom. Ja sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito placala. Neko osiguranje i s te strane, mislila sam nece skoditi. Tvoji odgovori cesto su bili izvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti jednostavno nisi smjela imati pravo. Prije zenidbe bila sam jos jednom na ispovijedi i na pricesti. Tako je bilo propisano. Ucinili smo to oboje. Zasto ne. Formalnost je formalnost. Ti takvu ispovijed drzis nevrijednom. To je bila moja zadnja sveta pricest. Nedostojna. S maksom sam ljepo zivjela. U svemu smo se slagali. I u tome da zivot ne opterecujemo djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete, ali sam mu ja i tu zelju izbila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokucstvo, barovi, izleti vozilom i slicne zabave – za to sam zivjela. Svake nedjelje nekamo smo skupa odlazili. Ali, priznajem ti, nisam bila sretna mada sam se uvijek slatko smijesila. Nesto me izjedalo u dusi. Uvijek sam zeljela da nakon smrti za koju sam mislila da je vrlo daleko, ne bude nicega. Zanimljivo je to. Istina je ono sto sam jednom cula na propovijedi da bog i najmanje dobro djelo koje covjek ucini, uvijek nagradi na ovaj ili onaj nacin. Kad zna da nece moci nagraditi na drugom svijetu. Ucni to na ovome. Ako smo koji put na izletu posjetili koju crkvu u njoj su nas zanimale samo umjetnine. Ako se koji put u meni pojavilo kakvo pobozno cuvstvo, brzo sam ga otpremila. Tako sam svaki poziv milosti brzo otklonila. S izusetnim uzitkom sam ironizirala srednjovjekovne slike koje su prikazivale pakao: kako vrag na raznju pece duse koje cvrlje na zeravici, dok mu drugi davoli dovode nove zrtve. Klara, pakao je moguce slikati, ali ga nije moguce naslikati. Sve ljudske predodzbe o njemu nisu ni sjena njegove stvarnosti. Sjecas li se kako smo jednom raspravljale o paklu. Ti si ga opisivala kao vatru koja sazize. Tada sam ti priblizila upaljenu zigicu i zapitala: dal li ti smrdi. Ti si zigicu lako ugasila. Ovdje vatru niko ne moze ugasiti. Kazem ti vatra o kojoj govori evandelje ne znaci samo griznju savjesti. Vatra je vatra. Doslovno treba shvatiti sto je onaj rekao: idite od mene prokleti – u oganj vjecni. Doslovno. Da, ona je drukcija vatra nego vasa na zemlji, ali je vatra. Vama je nase stanje neshvatljivo. Ali nasa najveca muka sastoji se u tome sto nikada necemo vidjeti boga. Cudno, da te u vjecnosti trajno muci ono za sto ti na zemlji nije bilo stalo. Svi prokleti u paklu jednako ne trpe. Katolici trpe vise nego drugi, jer su imali vise milosti koje su proigrali. Trpi vise onaj tko je vise znao. Tko je grijesio iz zlobe, teze pati od onoga tko je grijesio iz slabosti. Ali nitko ne trpi vise nego je zasluzio. Oo, da to nije tako. Barem bi opravdano mrzila. Ti si mi nekoc govorila da svatko svjesno odlazi u pakao. Smijala sam se tome. Smatrala sam: u pravi trenutak vec cu sebi nekako pomoci. A ipak sam svjesna istine koju sam koji puta u sebi ponavljala. Annette, ako nenadano umres, otici ces bogu nespremna. Snositi ces posljedice. Nisam se obratila. Zla navika me je povukla. Povratak je sve tezi sto je covjek stariji. Tako me je smrt zatekla nepripravnu……. Prije tjedan dana – govorim po vasem nacinu brojenja – jer je ovdje sve drugacije, otisla sam s muzem na izlet. Bila je nedjelja, posljenji dan moga zivota. Uzivala sam. Bio je prekrasan suncan dan. Obuzeo me poseban osjecaj srece i zadovoljstva. Kad smo se navecer vracali kuci, moj je muz izgubio vlast nad volanom, jer ga je zaslijepio automobil koji je dolazio iz suprotnog pravca. Tresak…. I vrisak: isuse. Nije to bio pobozan zaziv, spontan krik, nastao iz straha. Osjetila sam uzasnu bol. Sto je ona prema ovim mukama. Zatim mi se sve zamracilo. Zanimljivo. Onoga jutra, kad sam se spremala na izlet, sijevnula mi je misao: nedjelja je, kako bi bilo da jos jednom odemo na misu. Zvonilo je i kao da je mene dozivalo. Presjekla sam misao s jednim odlucnim NE!!! Kako to da jednom zauvjek ne mogu te smijesnosti izbiti iz glave. Sto je bilo poslije smrti, preuzimam posljedice. Sada ih nosim. Sto se sa mnom dogodilo nakon smrti, ti to znas. Ja ne znam. Mi redovitim putem ne mozemo znati sto se zbiva na svijetu. Ali znam da sam se u trenutku odvajanja duse od tijela nasla u nekoj svjetlosti koja zasljepljuje. Dogodilo se kao u kazalistu kad se sva svjetla u dvorani ugase. Osvjetljen je samo prizor na pozornici, prizor moga zivota. Dusa mi se ukazala kao u zrcalu: sve prezrene milosti od rane mladosti do zadnje NE sto sam izgovorila u njedjeljno jutro. Osjecala sam se kao zlocinac pred kojim defiliraju njegove zrtve. Da zalim? Ne! Da se sramim? Ne! A ni izdrazati nisam mogla pred licem boga kojega sam prezirala. Tako je ostao samo – bijeg. To je bio posebni sud, na onom istom mjestu gdje je ostalo lezati moje mrtvo tijelo. Nevidljivi sudac rekao je: idi! Kao jezicac svijetlo – plavicastog plamena, pala sam u pakao. Tako je zavrsavalo annettino pismo.

- 17:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2008.

MOLITVA ZA DUHOVNU OBNOVU

Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svog Sina Isusa koji je pobijedio grijeh i smrt meni na spas. Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha Svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala Ti za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima.

Gospodine Isuse Kriste, stavljam se u podnožje Tvoga Križa i molim Te da me prekriješ svojom predragocjenom krvlju, koja izvire iz Tvoga presvetog srca i iz Tvojih presvetih rana. Operi me, o moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga srca. Gospodine Isuse okruži me svojom svetom svjetlošću.

Oče naš koji si na nebesima, daj da vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu i očiste moje obiteljsko stablo od grijeha i od svakog utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima i koji nije častio Isusa Krista. U sveto ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je sotona oduzeo i stavljam ga pod gospodstvo Isusa Krista.

O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovjeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovjedim. Pokaži mi sve što ti u mojem životu nije bilo drago, prigode koje su dale ili su mogle dati uporište Sotoni da vlada mojim životom. Hvala Ti, Oče, što mi ih pokazuješ. Hvala Ti na praštanju i ljubavi.

Gospodine Isuse, tvojim svetim imenom vezujem sve duhove u zraku, u vodi, na zemlji i pod zemljom. Vezujem u ime Isusovo svakoga izaslanika iz Sotonina glavnog stožera i zazivam predragocjenu krv Isusovu da dođe u zrak, u atmosferu, u vodu, na sve plodove koji nas okružuju, na zemlju i pod zemlju.

Oče nebeski, pošalji svojega Sina Isusa da dođe s Duhom Svetim, Svetom Djevicom Marijom, s anđelima i svima svetima, da me obrane od svakog zla i zapriječe zlim duhovima da mi se bilo kako osvećuju.

3x U sveto ime Oca Nebeskoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista.

3x U sveto ime Isusovo pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista.

3x U sveto ime Duha Svetoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto…itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom krvlju Isusa Krista.

3x U sveto ime Oca Nebeskoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Oca Nebeskoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Oca Nebeskoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju.

3x U sveto ime Isusovo kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Isusovo kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Isusovo kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju.

3x U sveto ime Duha Svetoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zapreke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogreške i moje grijehe. U ime Duha Svetoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Duha Svetoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svim što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju.

3x U ime Isusovo zaklinjem te duše nečisti… i zapovijedam ti da odmah odeš Isusu, bez očitovanja i bez štete po mene ili bilo koga drugoga , tako da on može raspolagati s tobom po svojoj svetoj volji.

Oče nebeski, hvala Ti na Tvojoj ljubavi.

Duše Sveti, hvala Ti što mi daješ moć da napadam Sotone i zle duhove.

Isuse, hvala Ti što me oslobađaš.

Marijo, hvala ti što se zauzimaš za mene s anđelima i svima svetima.

Gospodine Isuse , ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, svjetlošću, ljubavlju, čednošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razumijevanjem i mudrošću.

Pomozi mi da hodam u tvom svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen Duhom Svetim, tako da skupa sa svim vjernim mogu hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i vječnosti.

Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. '' Zaista je Bog moj spasitelj, u njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, on je moj spas. ''



Amen. Aleluja. Amen.



Rev. Robert De Grandis, S. S. J.

( New Orleans, L. A. )



NAPOMENA: Pečaćenje sebe i svega svojega, zatim razvezivanjem i kidanjem Sotoninih pečata ponavlja se tri puta, to jest u ime Oca, u ime Sina i u ime Duha Svetoga, jer su okultne prakse i sotonski pečati tri puta postavljeni za huljenje Presvetog Trojstva.

- 02:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Biblijska apologetika - ukratko

BIBLE APOLOGETICS

--------------------------------------------------------------------------------

Sola scriptura

Jn 21:25 ... not everything is in the Bible.
2 Thess 2:15; 2 Tim 2:2; 1 Cor 11:2; 1 Thess 2:13 ... Paul speaks of oral tradition.
Acts 2:42 ... early Christians followed apostolic tradition.
2 Pet 3:16 ... Bible hard to understand, get distorted.
2 Jn 1:12; 3 Jn 1:13-14 ... more oral tradition.
2 Pet 1:20-21 ... against personal interpretation.
Acts 8:31; Heb 5:12 ... guidance needed to interpret scriptures.


--------------------------------------------------------------------------------

Sola fide

Jas 2:14-26 ... what good is faith w/o works?
Heb 10:26 ... must avoid sin.
Jas 5:20 ... "earning" forgiveness.
Lk 6:46; Mt 7:21; Mt 19:16-21; Jn 5:29 ... must do will of God.
1 Cor 9:27 ... "buffet my body ..."
Phil 2:12; 2 Cor 5:10; Rom 2:6-10, 13, 3:31; Mt 25:32-46; Gal 6:6-10; Rev 20:12 ... works have merit.
1 Jn 2:3-4; 1 Jn 3:24; 1 Jn 5:3 ... keep commandments.


--------------------------------------------------------------------------------

Salvation (once and for all?)

1 Cor 9:27 ... after preaching ... I myself disqualified.
1 Cor 10:12 ... thinks that he stands ... lest he fall.
Phil 2:12 ... work out salvation with fear and trembling.
Heb 4:1 ... fear of failing to reach salvation.
1 Jn 5:16,17 ... some sins are mortal, some not.
Rom 11:21,22 ... spare branches, continue or be cut off.


--------------------------------------------------------------------------------

Deuterocanonicals

Deuterocanonicals were used in NT: 2 Mach 6:18-7:42 ... Heb 11:35; Wisdom 3:5-6 ... 1 Pet 1:6-7; Wisdom 13:1-9 ... Rom 1:18-32
Septuagint (Gk, w/ Deuterocanonicals) version of OT quoted in NT, noticably different from Hebrew version: Is 7:14 ... Mt 1:23; Is 40:3 ... Mt 3:3; Joel 2:30-31 ... Acts 2:19-29; Ps 95:7-9 ... Heb 3:7-9 etc.


--------------------------------------------------------------------------------

Purgatory

Lk 12:59; 1 Cor 3:15; 1 Pet 1:7; Mt 5:25-26 ... temporary agony.
Heb 12:6-11 ... God's painful discipline.
Mt 12:32 ... no forgiveness ... nor in the age to come.
1 Pet 3:19 ... purgatory (limbo?).
Rev 21:27 ... nothing unclean shall enter heaven.
Heb 12:23 ... souls in heaven are perfect.
Col 1:24; 2 Sam 12:14 ... "extra" suffering.
2 Mac 12:43-46 ... sacrifice for the dead.
2 Tim 1:15-18 ... prayer for Onesiphorus for "that Day."
1 Jn 5:14-17 ... mortal/venial sins


--------------------------------------------------------------------------------

Eucharist

Mt 26:26-27; Mk 14:22,24; Lk 22:19-20; 1 Cor 10:24-25 ... this is my body ... this is my blood.
1 Cor 11:26-30 ... sinning against the body and blood.
Jn 6:32-58 ... long discourse on Eucharist.
Gen 14:18; Ps 110:4; Heb 7:1-17 ... Melchizedek.
Acts 2:42 ... breaking of bread.
Ps 27:1-2; Is 9:18-20; Is 49:26; Micah 3:3; Rev 17:6,16 ... symbolic interpretation of Jn 6 inappropriate.


--------------------------------------------------------------------------------

Baptism of infants

Acts 2:38-39; Acts 16:15, 16:33, 18:8; 1 Cor 1:16 ... sests baptism of all, incl. children.
Jn 3:5; Rom 6:4 ... necessity of baptism.
Col 2:11-12 ... circumcision (normally performed on infants c.f. Gen 17:12) replaced by baptism.


--------------------------------------------------------------------------------

Forgiveness of sins

Jn 20:22-23 ... "if you forgive ... they are forgiven."
Mt 18:18 ... binding on earth and heaven.
2 Cor 5:18 ... ministry of reconciliation.
Jas 5:14-16 ... forgiveness of sins, anointing of the sick, confession.


--------------------------------------------------------------------------------

Papacy/infallibility

Mt 10:1-4; Mk 3:16-19; Lk 6:14-16; Acts 1:13; Lk 9:32 ... Peter always mentioned first, as foremost apostle.
Mt 18:21; Mk 8:29; Lk 12:41; Jn 6:69 ... Peter speaks for the apostles.
Acts 2:14-40 ... Pentecost: Peter who first preached.
Acts 3:6-7 ... Peter worked first healing.
Acts 10:46-48 ... Gentiles to be baptized revealed to Peter.
Jn 1:42 ... Simon is Cephas (Aramaic: Kepha for rock).
Mt 16:18-19 ... "on this Rock ... keys ... bind ... loose"
Is 22:22; Rev 1:18 ... keys as symbol of authority.
Jn 21:17 ... "feed my sheep"
Lk 22:31-32 ... "Simon ... strengthen your brethren".
Lk 10:1-2, 16; Jn 13:20; 2 Cor 5:20; Gal 4:14; Acts 5:1-5 ... "vicars" (substitutes) of Christ.
Mk 6:20; Lk 1:70,2:23; Rom 12:1; Act 3:21, 1 Cor 7:14; Eph 3:5; Col 1:22 ... humans can be holy ("call no one holy").


--------------------------------------------------------------------------------

"Brothers" of Jesus

Mary wife of Cleophas and "sister" of the Virgin Mary (Jn 19:25) is the mother of James and Joset (Mk 15:47; Mt 27:56) who are called the "brothers of Jesus" (Mk 6:3).
Acts 1:12-15 ... apostles, Mary, "some women" and Jesus' "brothers" number about 120. That is a lot of "brothers."
Gen 14:14 ... Lot, Abraham's nephew (Gen 11:26-28), described as Abraham's brother (KJV).
Gen 29:15 ... Laban, Jacob's uncle, calls Jacob his "brother" (KJV).
John 19:26-27 ... Jesus gives care of Mary to John, not one of his "brothers."
2 Sam 6:23, Gen 8:7, Dt 34:6 ... "until."


--------------------------------------------------------------------------------

Mary

Gen 5:24; Heb 11:5; 2 Kings 2:1-13 ... Enoch and Elijah taken to heaven.
Lk 1:28 ... annunciation.
Lk 1:42-48 ... blessed are you among women.
2 Tim 4:8, Jas 1:12, 1 Pet 5:4, Rev 2:10 ... coronation awaits saints.
Jn 2:1-5 ... Mary's intercession.


--------------------------------------------------------------------------------

Saints

Mk 12:26-27 ... "not God of the dead, but of the living."
Jn 15:1-8 ... vine and its branches.
1 Cor 12:25-27; Rom 12:4-5 ... body of Christ.
Eph 6:18; Rom 15:30; Col 4:3; 1 Thess 1:11 ... intercessory prayer.
Jos 5:14; Dan 8:17; Tob 12:16 ... veneration of angels united with God (Mt 18:10).
1 Cor 13:12; 1 John 3:2 ... saints also united with God.
Lk 20-34-38 ... those who died are like angels.
2 Mac 15:11-16 ... deceased Onias and Jeremiah interceded for Jews.
Rev 8:3-4; Jer 15:1 ... saints' intercession.


--------------------------------------------------------------------------------

Statues, images and relics

Ex 25:18-22, 26:1,31; Num 21:8-9 ... God commands images made.
1 Kings 6:23-29, 35, 7:29 ... Solomon's temple: statues and images.
Acts 19:11,12 ... Paul's handkerchiefs and aprons.
2 Kg 13:20-21 ... Elisha's bones.
Acts 5:15-16 ... Peter's shadow.
Mt 9:20-22 ... Jesus' garment cures woman.


--------------------------------------------------------------------------------

Church and authority

Acts 2:42 ... doctrine, community, sacred rite (bread).
Eph 5:25-26 ... Christ loved the Church.
1 Tim 3:15 ... church is pillar/foundation of truth.
Mt 16:18; 20:20 ... Christ protects Church.
Heb 13:17 ... obey.
Mt 18:17-18 ... church as final authority.
Mt 23:2 ... Pharisees succeeded Moses (seat of Moses).
1 Cor 5:5; 1 Tim 1:20 ... excommunication.


--------------------------------------------------------------------------------

Priesthood and worship

Acts 1:15-26; 2 Tim 2:2; Tit 1:5 ...unbroken succession.
Acts 15:6,23; 1 Tim 4:14, 5:22; 1 Tim 5:17; Jas 5:13-15 ... presbyters/elders (priests) were ordained, preached and taught the flock, administered sacraments.
Lk 16:24; Rom 4; 1 Cor 4:14-15; Acts 7:2; 1 Thess 2:11; 1 Jn 2:13-14 ... "call no one father"?
1 Cor 7:7-9 ... Paul unmarried.
Mt 19:12; 1 Cor 7:32,33 ... celibacy.
Gen 14:18; Ps 110:4; Heb 7:1-17 ... Melchizedek.
Rev 4:8 ... "vain repetition"?
1 Kg 8:54; 2 Chr 6:13; Ezra 9:5; Mt 17:14; Lk 5:8 ... kneeling.
Rev 8:3-4 ... incense.
1 Cor 12 ... different roles of members of body.


--------------------------------------------------------------------------------

Justification

1 Jn 1:7, 2 Pet 1:9 ... purified from sins.
Jn 1:29, Heb 9:26-28 ... takes away sin.
Ps 50:3, Ps 102:12, Is 43:25 ... blot out, clear away sin.
Rom 2:13, Rom 3:20 ... future justification.
Heb 11:8...Gen 12:1-4; Rom 4:2-3...Gen 15:6; Jas 2:21-23...Gen 22:1-18 ... justifications of Abraham.
2 Pet 1:4 ... become partakers of the divine nature.
Last revised March 2, 1998

--------------------------------------------------------------------------------


- 01:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

Isusova braća/ Marija vazda Djevica

Znamo da je Isus bio jedino Marijino dijete no neki se ne slažu jer poriču dogmu o Marijinom djevičanstvu u koju kršćani oduvijek vjeruju. U ovom tekstu ćemo navesti najćešće argumente koji potvrđuju Marijino Djevičanstvo.

Prije nego uzmemo biblijske argumente, uzet ćemo prije dva povijesna argumenta,
1. ) Da je Marija osim Isusa imala još djece, onda Crkva ne bi učila da je Marija vazda Djevica. Uostalom, ako je netko bio Marijin potomak, bio bi jako ponosan i ne bi skrivao te bi time već u početku proturiječio nauku Crkve o Marijinom Djevičanstvu. Ali Crkva ipak od samih početaka uči da je Marija Vazda Djevica i nitko od kršćana to nije porekao. Iz toga se jasno vidi da Marija nije imala druge djece, osim Isusa.

2. ) Da je Marija imala još djece osim Isusa, kako bi se onda Isus pojavio među ljudima u to vrijeme? On bi bio prvorođeni od mnogo djece, ništa posebno. Ljudi ne bi vjerovali u Njegovo začeće po Duhu Svetom i normalno je da bi ljudi pretpostavili da je Josip ne samo hranitelj nego i Njegov pravi otac. Obratite pažnju da je Josip uzeo Mariju uzeo pod svoj krov u isto vrijeme kad je Isus bio začet. Tako se proroštvo o Mesijinoj Majci koja je Djevica ( Mt 1:22-23 ) ne bi ispunilo u Mariji i Isus ne bi bio očekivani Mesija rođen od Djevice.

S druge strane, da je Isus jedino dijete, bilo je vrlo neobično u to vrijeme, i zato je moguće vjerovati u Njegovo natprirodno začeće. Njegovo rođenje bilo je čudo jer je bio jedino dijete bračnog para koji više nije imao djece.

Dokaz da je Isus bio jedino dijete:
„Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" ( Ivan 19, 26-27 )

Da je Isus imao braće i sestara, onda ne bi bilo potrebe da svoju Majku ostavlju učeniku Ivanu da brine o Njoj. Zapravo, to bi bila velika uvreda njegovoj braći. A kad pretpostavimo da Isus nije imao braće, onda itekako ima smisla što je svoju Majku povjerio Ivanu.

„Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ ( Luka 1, 35 )

Jezik kojim anđeo opisuje kako će Marija začeti ( Sila Svevišnjega će te osjeniti ) ukazuje da postoji bračno zajedništvo između Marije i Duha Svetoga i prema tome Marija nije mogla biti Josipova žena.
Marija nije mogla imati drugu djecu osim Isusa, jer je uzela zavjet vječnog djevičanstva. Zaručila se s Josipom i podrazumjevalo se da neće biti odnosa zbog njenog zavjeta.

„No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." ( Luka 1, 30-33 )

Da je Marija namjeravala imati uobičajeni brak, uključujući i bračne odnose, onda bi sigurno na riječi anđela Gabrijela reagirala riječima: „Predivno! Josip i ja ćemo biti Mesijini roditelji. No umjesto takve reakcije, ona je rekla.

„Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" ( Luka 1, 34 )

Dakle, da je bilo namjere bračnih odnosa, onda ove riječi ne bi imale smisla. Postavljajući to pitanje Marija podsjeća Božjeg glasnika da i braku želi živjeti Djevičanstvo.

Neki tvrde da sljedeći reci pokazuju da je Isus imao braću.
„Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov?“ ( Marko 6,3 )

Prvo obratite pažnju da se Jakov, Josip, Juda, Šimun nazivaju Isusovom braćom a ne Marijinim sinovima. Nitko u Bibliji osim Isusa, nije nikada nazvan sinom od Marije. Tako ovaj redak uopće ne pokazuje da Marija nije ostala Djevica i nakon Isusovog rođenja. Spominjanje Isusove braće se odnosi na njegove rođake ( u tekstu niže će biti argumentirano ) ili su to mogla biti usvojena braća ( Josip i Marija su mogli usvojiti djecu ), ili su mogli biti Isusova polubraća ( npr. da je Josip bio udovac, u tom slučaju su to mogla biti njegova djeca iz prvog braka ).

Objašnjenje što u Bibliji znači riječ: brat
U Bibliji, korištenje pojma „brat“ i „braća“ bio je mnogo rašireniji nego danas; zato biblijsku riječ “brat” bilo bi adekvatnije prevesti kao rođak ili bratić. U Bibliji postoji nekoliko takvih primjera. To je zato što Židovi nisu imali zaseban naziv za rođake, i prema tome se riječ „brat“ odnosila i na rođake.Ljudi koji su pisali Bibliju potječu iz židovske kulture, naviknuti na taj izraz, stavili su ga u tom značenju u biblijski tekst koji su pisali I na drugim jezicima, kao npr. grčkom, u kojem postoji odvojen izraz za srodnike. Grči Stari zavjet koji su koristili Evanđelisti, pod nazivom Septuaginta, bio je preveden na grčki jezik od židovskih pismoznanaca oko sto godina prije Isusovog vremena, i riječ “braća “ se odnosi na bratiće i druge bliže rođake.

U sljedećim primjerima će biti primjeri biblijskih redaka na na hrvatskom jeziku i uz njih grčki prijevod Starog Zavjeta koji se je koristio u Isusovo vrijeme.
Prvi primjer se odnosi na Abrama i Lota.

„Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.“ ( Postanak 11,26 )
Ovi stihovi nam govore da je Abram Lotov stric; tj. Abram je brat od Lotovog oca. Ali u drugom stihu, Abram je nazvan Lotovim bratom.
Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu. A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. ( Postanak 14, 12-14 )

[Grčka verzija iz Septuaginte]
“akousas de abram hoti Echmalwteutai lwt ho adelphos autou ErithmEsen tous idious oikogeneis autou triakosious deka kai oktw kai katediwxen opisw autwn hews dan.“ ( Postanak 14,14 )

Na sličan način, Biblija nam ovdje govori da je Laban Jakov ujak.
„Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.“ ( Postanak 29,13 )

Dva stiha poslije, Laban se naziva Jakovovim bratom.
Laban reče Jakovu: Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" ( Postanak 29,15 )

eipen de laban tw iakwb oti gar adelphos mou ei ou douleuseis moi dwrean apaggeilon moi tis o misthos sou estin. ( Postanak 29,15 )

Dalje, rođakinje od Eleazarovih kćeri se nazivaju braća.
Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. Eleazar je umro nemajući sinova, nego samo kćeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi rođaci, Kiševi sinovi. ( Prva knjiga Ljetopisa 23,21-22 )

uioi merari mooli kai mousi. uioi mooli eleazar kai kis. kai apethanen eleazar kai ouk Esan autw uioi all' E thugateres kai elabon autas uioi kis adelphoi autwn. ( Prva knjiga Ljetopisa 23,21-22 )

I dalje, braća od Ahaziaha uključuju najmanje 42 čovjeka koja nisu bila njegova braća jer su njegova braća bila ubijena prije nego je on postao kralj. Stoga braća koja se spominju se odnose na njegove bratiće ili druge rođake. (Druga Knjiga Ljetopisa 22,1).

„nađe braću judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braća Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine." Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih četrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. Jehu i Jonadab.“ ( Druga knjiga o Kraljevima 10,13-14 )

kai iou euren tous adelphous ochoziou basilews iouda kai eipen tines umeis kai eipon oi adelphoi ochoziou hmeis kai katebEmen eis eirEnEn twn uiwn tou basilews kai twn uiwn tEs dunasteuousEs.kai eipen sullabete autous zwntas kai sunelabon autous zwntas kai esfaxan autous eis baithakad tessarakonta kai duo andras ou katelipen andra ex autwn. ( Druga Knjiga o Kraljevima 10, 13-14 )

Prema tome vidimo da se izraz “brat” u Bibliji može odnositi na obiteljske veze a ne samo na pojam koji smo mi navikli koristiti.
Sada kada znamo da riječ “brat” u Bibliji ne mora značiti da se odnosi na brata, pogledat ćemo što još u Bibliji piše o Isusovoj braći ( Jakov, Josip, Juda i Šimun ). Biblija pokazuje da Jakov i Josip nemaju istu majku kao i Isus.
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma. ( Marko 15,40 )

Očito, Marija koja je majka Jakovu i Josipu nije i Isusova majka Marija. U ovom stihu je kontekst Isusovo raspeće i ako je Marija koje se ovdje spominje, bila Isusova Majka, to bi bilo posebno naglašeno. Nadalje, majka Jakovljeva i Josipova nije bila Marija, Isusova Majka. Pogledajmo sada šesto poglavlje u Markovom evanđelju:
Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. ( Marko 6,3 )

Vidjeli smo da Jakov i Josip nisu Isusova prava braća nego rođaci. Ali što je sa Judom i Šimunom? Da li su oni Isusova prava braća? Jasno je da nisu, jer bi bilo apsurdno da se prvo spominju imena Isusovih rođaka a tek onda prave braće.
Prema tome proizlazi da u Markovom evanđelju nema uopće dokaza da je Isus imao braću. U stvari, dokazuje da nije imao.

Neki tvrde da sljedeći stihovi potvrđuju da su Marija i Josip imali bračne odnose nakon Isusovog rođenja.
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. Ne upozna je dok ne rodi sina. ( Matej 1,25 )

Ovdje Biblija pokazuje da Josip nije Isusov otac, jer nije imao bračne odnose prije Isusovog rođenja. Ali riječ “dok” ne implicira da je Josip “upoznao” Mariju poslije Isusovog rođenja. Biblijski primjer koji to potvrđuje:

„čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista.“ ( Prva Timotejeva 6,14 )
Da li to podrazumijeva da nam je dozvoljeno griješiti nakon Isusovog dolaska? Naravno da ne.
Nadalje, obratite pažnju da je Josip namjeravao imati bračne odnose, zašto je čekao poslije Isusovog rođenja? Nije bilo ništa što bi ga spriječilo. To nam ukazuje da Josip otpočetka nije imao namjeru imati ikad bračne odnose.


- 18:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2007.

Je li papa antikrist?

Mnoge protestantske sekte vjeruju da je papa antikrist...

Anti znači protiv…antikrist je protiv Krista, kristov protivnik, suprotan i protivan Isusu Kristu.

Postoje mnoge lažne optužbe da je papa Antikrist…

Ali Biblija vrlo precizno ukazuje tko je zapravo antikrist…

1. ”Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas.” (1 Ivanova 2, 18)

2. ”Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina.” (1 Ivanova 2, 22)

3. “A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu.” (1 Ivanova 4, 3)

4. “Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.” (2 Ivanova 1, 4)

Pojam Antikrist je naveden samo 4 puta u Bibliji i to samo u 2 Ivanove poslanice. Nije ni jedanput naveden u knjizi Otkrivenja, kao što neki izgleda vjeruju..

U ova četiri redka sv. Ivan ne govori nam samo tko je antikrist, nego također tko nije…

Dakle prema Bibliji, antikrista ima više, oni su u svijetu, tvrde da Isus nije Krist, niječu Oca i Sina te ne Ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu.

Papa niti tvrdi da Isus nije Krist, niti niječe Oca i Sina, te papa ispovijeda Isusa Krista koji dolazi u tijelu... Prema Bibliji papa nije i nemože biti antikrist...

Dali je papa Kristov protivnik?

Papa vjeruje u Sina Božjega…

“Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.” (1 Ivanova 5, 10)

Papa je uz Isusa Krista...

Isus je rekao… "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." (Matej 12, 30)

Tko uistinu služi Isusu? Isus je rekao i “bit će jedno stado, jedan pastir”.… nisu li oni koji dijele Isusovo stado kristovi protivnici…

“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.” (Ivan 10, 16)

Isus nas je upozorio…

"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." (Matej 7, 15-20)

Plodovi takozvane “reformacije” već su naveliko poznati, nebrojeno mnoštvo sekti koji se svi pozivaju na Bibliju i na vodstvo Duha svetoga, a koliko sekti toliko i doktrina… Kao da je Krist razdijeljen među sobom…

“Zar je Krist razdijeljen?..” (1 Korinćanima 1, 13a)

Apostol Ivan također kaže da su antikristi oni koji su otpali od apostolskog nauka… a takvih danas ima mnogo...

“(antikristi) Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.” (1 Ivanova 2, 19)


- 20:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Jedna Sveta, Katolička i Apostolska Crkva!

Učenje

Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma. O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No naš ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva. "Stvorenje bez Stvoritelja nestaje". Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju. Bog se iz ljubavi objavio i darovao čovjeku. Time nudi konačan i preobilan odgovor na pitanja koja čovjek sebi postavlja o smislu i o cilju vlastitog života. Bog se čovjeku objavio priopćivši mu postupno svoje Otajstvo zahvatima i riječima. Povrh svjedočanstva što ga o sebi daje u stvorenim stvarima, Bog se očitovao našim praroditeljima. Govorio im je, a poslije pada obećao spasenje i ponudio svoj Savez. Bog je sklopio s Noom Savez vječan, Savez između sebe i svih živih bića. Dokle god bude svijeta, trajat će i taj Savez. Bog je izabrao Abrahama i sklopio Savez s njime i njegovim potomstvom. Od njega je načinio svoj narod, kojemu je po Mojsiju objavio svoj Zakon. Taj narod je Bog po prorocima pripravljao, da prihvate spasenje namijenjeno svemu čovječanstvu.

Bog se potpuno objavio poslavši svoga vlastitog Sina, u kojemu je sklopio svoj Savez zauvijek. Krist je konačna Očeva Riječ, tako da poslije njega neće više biti neke druge Objave. Što je Krist povjerio apostolima, to su oni, propovijedanjem i spisima, po nadahnuću Duha Svetoga, prenijeli svim naraštajima, sve do Kristova slavnog povratka. "Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje". U njemu, kao u kakvom ogledalu, putujuća Crkva promatra Boga, izvor svih njezinih bogatstava. "U svom naučavanju, životu i bogoštovlju Crkva postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje". Sav Božji narod, na osnovu svoga nadnaravnog osjećaja vjere, neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi. Samo je učiteljstvu Crkve, papi i biskupima u zajedništvu s njime, povjerena služba da autentično tumači Božju riječ. Ime "Sin Božji" označuje jedincati i vječni odnos Isusa Krista s Bogom njegovim Ocem: on je jedinorođeni Sin Očev i Bog sam. Da budemo kršćani, moramo vjerovati da je Isus Krist Sin Božji. Ime "Gospodin" označuje božansko vrhovništvo. Ispovijedati ili zazivati Isusa kao Gospodina znači vjerovati u njegovo božanstvo. "Nitko ne može reći: `Gospodin Isus', osim u Duhu Svetom". U vrijeme od Boga određeno, jedinorođeni se Sin Očev, vječna Riječ i bitna Očeva Slika, utjelovio: ne gubeći božansku narav, uzeo je narav ljudsku. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek u jedinstvu svoje božanske Osobe; zato je jedini Posrednik izmedju Boga i ljudi. Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega. Budući da je pravi Bog i pravi čovjek, Krist ima ljudski razum i volju, savršeno usklađene i podređene svome božanskom umu i volji, koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim.

Svete knjige

Čitavo Sveto pismo samo je jedna knjiga, i ta jedna knjiga jest Krist; uistinu cijelo božansko Pismo govori o Kristu i u njemu se čitavo ispunjava". "Sveta pisma sadrže riječ Božju i - jer su nadahnuta - zaista su riječ Božja". Bog je autor Svetog pisma ukoliko je nadahnuo njegove ljudske pisce; u njima i po njima On djeluje i tako jamči da nas njihovi spisi bez zablude uče istini spasenja. Tumačenje nadahnutih Pisama mora prije svega paziti na ono što je Bog preko svetih autora htio objaviti za naše spasenje. "Ono što je djelo Duha, može se potpuno razumjeti samo pod utjecajem Duha". Crkva prihvaća i časti kao nadahnute 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Četiri evanđelja zauzimaju središnje mjesto, jer im je središte Krist. Iz jedinstva Božjeg nauma i njegove Objave proizlazi jedinstvo dvaju Zavjeta: Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava riječ Božja.

Papa i Rimska Kurija

U vršenju vrhovne, potpune i izravne vlasti nad jedinstvenom Crkvom, Rimski Prvosvećenik koristi urede Rimske Kurije koji, dakle, obavljaju svoje dužnosti u njegovo ime i pod njegovim okriljem za dobro Crkve i u službi posvećenih pastira.

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Marija - Žena odjevena suncem (Otk 12, 1)

Predaja

Katoličko je čašćenje Marije izravno povezano, te proizlazi iz katoličke vjere u Krista. Ako On nije Vječni Sin Božji koji je tijelom postao za naše spasenje, onda Marija ne zaslužuje više časti od majke neke slavne osobe. Sveti je Ljudevit Montfortski napisao da Marija nije vrijedna niti jednog atoma važnosti u usporedbi s Isusom. Pa ipak, brojni nam lijepi napisi o Mariji dolaze upravo od njega. No, ako je Isus sve što Biblija i Crkva kažu da jest, tada je Marija dostojna časti koja pripada Majci Božjoj. Katolički nauk nikoga ne obvezuje na čašćenje Marije. Katolici Mariju slave više poradi uloge koja joj je data.

Marijanske dogme utvrđene na ranim Saborima Crkve uvedene su kako bi se sačuvala istina kristoloških dogmi o kojima se raspravljalo. Majka se ne može odijeliti od Sina. Određeni neizbježni zaključci o Mariji slijede iz onoga što je otkriveno o Kristu. Crkva je kroz čitavu svoju povijest pozorno utvrđivala i vjerno propovijedala te istine. Isključivanje Marije iz otajstva Boga i našega spasenja ostavlja nam tek osiromašenu verziju kršćanstva, lišenu ukupnosti Kristova otkupiteljskog poslanja.

Marija i njena protestantska djeca:
kritično objašnjenje

Katolička vjera i druge glavne denominacije razilaze se oko brojnih pitanjâ još od Reformacije. Određenje Euharistije kao simboličnoga čina ili pak Stvarnoga Prisustva, pitanje Vjere i Predaje, te Blažena Marija, samo su neka od pitanja koja dijele Katolike i Protestante. Poradi složene naravi ove teme, nemoguće je na odgovarajući način spomenuti sva pitanjâ koja nas dijele, no nadamo se da ćemo uspjeti omogućiti određeni uvid u stanje stvari koji će ponešto osvijetliti, ali, nadamo se, ne i zaoštriti, pitanje katoličke pobožnosti prema Mariji.

Pobožnost je Mariji vrijedni dragulj u kruni katoličanstva, no, čini se da je ona ujedno i trn u oku većine protestanata. Velika većina protestanata odbija gotovo sve katoličke marijanske doktrine. Nesretno je to naslijeđe "Reformacije", iako su sami reformatori u svojim mislima i pobožnostima bili puno više katolici od većine svojih duhovnih potomaka. Naizgled beskrajna serija raskolâ koja je započela s Lutherom, odvojila je brojne kršćane od njihove Majke Crkve, kao i od njihove Majke Marije, iako je sâm Martin Luther gajio duboku pobožnost prema Majci Božjoj.

Ovdje ćemo kratko razmotriti nekoliko temeljnih zamisli koje većinom odlikuju protestantizam, stvarajući istovremeno prepreku prihvaćanju marijanskih dogmi, kao i drugih istinâ što ih uči Katolička Crkva. Razumije se kako ne možemo mjerodavno govoriti za svaku protestanstsku crkvu ili sektu, niti možemo ulaziti u velike detalje. No, možemo steći određeni uvid u nekoliko zajedničkih vjerovanjâ i načinâ razmišljanja protestanata, koji bespotrebno priječe pristup punini istine Božje objave kao i sredstava kojima se Bog poslužio kako bi nam tu objavu obznanio.

Sveta je Predaja jedno od glavnih područjâ prepirke. Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Biblija se često poziva na propovijedano Evanđelje, usmenu Predaju koja je prethodila (i ujedno prati) onu pismenu. Ako je Biblija jedini izvor objave, tada prvi naraštaji kršćana nisu imali objave, budući da nisu imali Bibliju, odnosno, točnije, Novi Zavjet. No, istina je da su imali Riječ Božju: naučavali su im je Apostoli i njihovi nasljednici.

Postoje doktrine o Mariji koje se izričito ne spominju u Pismima, ali su nam došle po Svetoj Predaji, kao vjerni iskazi vjerovanjâ i praksi Crkve koju je utemeljio Isus Krist. Katolici često govore o Pismima i Predaji kao izvorima objave. No, možda bi bilo točnije govoriti o Pismima u Predaji, budući da je svako vjerodostojno učenje - bilo ono usmeno ili pismeno - koje nam je došlo od Apostolâ po njihovim nasljedovateljima, dijelom Svete Predaje, baštine Gospodina našega Isusa Krista.

Učiteljski autoritet Crkve

Tko određuje da li neko učenje ispravno izražava apostolsku vjeru? Evo još jedne poteškoće za ne-katolike: autoritet Katoličke Crkve. Isus je obećao da će Svoju Crkvu izgraditi na Petru-Stijeni, te mu je dao "ključeve kraljevstva nebeskoga" da može svezivati i odrješivati, obećavši nadalje da je vrata paklena nikada neće nadvladati (Matej 16,18-19). Obećao je također i da će Duh Sveti biti uz Njegovu Crkvu, te Njegove učenike upućivati u svu istinu (Ivan 16,12-13). Stoga Crkva, budući joj je zajamčeno vodstvo Duha Svetoga, može cijeniti vjerodostojnost bilo kojeg učenja za koje se tvrdi kako izražava apostolsku vjeru.

Umnožavanje je broja protestantskih sekti u velikoj mjeri posljedicom pogreške što se oni oslanjaju na osobno tumačenje Pisama (vođeni navodno Duhom Svetim), kao sredstvo razlučivanja istine.

Duh Sveti nije taj koji je stvorio diobu i pomutnju koja je posljedicom proturječnih osobnih tumačenjâ.

Jasan primjer da je Bog Svojoj Crkvi darovao pomoć Duha Svetoga jest taj što je Crkva bila kadra, među mnoštvom napisa što su ih pripisivali Apostolima, kao i ostalih pisanjâ čitanih kod liturgijskih okupljanja, utvrditi koja su od njih nadahnuta od Boga a koja ne. Kanon Novoga Zavjeta nije bio u potpunosti uspostavljen sve do kraja četvrtoga stoljeća (iako je većina kanonskih knjiga dotad već bila prihvaćena). Ako Crkva može razlučiti koja pismâ čine riječ Božju, tada sigurno može utvrditi i koje predaje i naučavanja predstavljaju Božju objavu.

Ekumenski su sabori primjer načina na koji je Crkva razjasnila učenjâ Evanđelja i branila ih od pogrešnoga tumačenja krivovjeraca. Povijest razvoja marijanskih dogmi još je jedan dokaz o načinu na koji Duh Sveti uvodi Crkvu u puninu istine o kršćanskoj vjeri. Isus je rekao da će ostati s nama u sve dane, da će nas Duh voditi, te da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Isus, koji je s nama po Svojemu Duhu u Crkvi, jest živa Predaja, koja sa sve većom jasnoćom svakome dobu i svakoj kulturi priopćava Evanđelje spasenja. Zadnji pasus iz Evanđelja Svetoga Ivana (Ivan 21,25) implicitno ukazuje na postojanje Predaje: "A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale."

- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2007.

Pakao

Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima. (Izaija 66,18b-24.)

"Oni gledaju i preziru, ali će se i njima Gospod podsmijevati. Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti." (Mudrost 4, 18-19.)

"U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost." (Danijel 12, 1-2.)

Posljednji sud...

"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! (Matej 25,41) ... "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." (Matej 25, 46)

Bogataš i Lazar...

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" (Luka 16, 19-31)

"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" (Marko 9, 42-50)

"Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. (Ivan 5, 25-29.)

"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." (Matej 10, 28)

Isus tumači prispodobu o kukolju...

"Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" (Matej 13, 36-43)

"Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." (Matej 22,13-14)

"A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." (Matej 8, 11-12)

"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'" (Matej 25, 28-30)

"Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje." (Luka 3, 16-18)

"Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. (2 Solunjanima 1, 8-10)

"Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (Otkrivenje 14, 9-11)

"A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova." (Otkrivenje 20, 10)

"More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno." (Otkrivenje 20,13-14)

"Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otkrivenje 21,8)


- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krštenje djece...

Savjetovanje svima da se krste, uključujući i djecu…

"Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Matej 28, 19)

"Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (Djela apostolska 2, 38-39)

"Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." (Djela apostolska 16, 15)

"Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi." (Djela apostolska 16, 33)

"A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se." (Djela apostolska 18, 8)

"A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga." (1 Korinćanima 1, 16)

"Tada Petar reče: “Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?“ I naredi da budu kršteni." (Djela apostolska 10, 47-48)

Krštenje je potrebno svima, ukljućujući i djecu…
"Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje." (Ivan 3, 5)

"Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života." (Rimljanima 6, 4)

Svi su u grijehu zbog Adamovog grijeha, djeca također…

Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja. Rim 3,23

"Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt. (Rimljanima 5,12) …. Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici." (Rimljanima 5,19).

"Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.. " (Psalmi 51, 7)

Obrezivanje je zamijenjeno krštenjem

"Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano." (Postanak 17, 22)

"I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio." (Post 21, 4)

"Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus." (Luka 2, 21)

"U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih." (Kološanima 2, 11-12)

Djeca mogu vjerovati

"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." Mk 9,42

"Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi." (Luka 1, 41-44)

"A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." (Luka 18, 16)

"Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!" (Matej 10, 14)

"Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" (Matej 19, 14)

"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj." (Psalmi 22, 9-11)


- 07:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krštenje

Spasenje kroz krštenje…

“U vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista.” (1 Petrova 3, 20-21)

“Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Ivan 3, 5)

“Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga,on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu.” (Titu 3, 5)

“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” (Marko 16, 16)

Krštenjem se čistimo od grijeha…

“Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.” (Ezekiel 36, 25-27)

"Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (Djela apostolska 2, 38-39)

"A sada na što još čekaš? Ustani, primi krštenje i očisti se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime." (Djela apostolska 16, 22)

"Da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane." (Efežanima 5,26-27)

"On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom." (Titu 3, 5)

"To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega." (1 Korinćanima 6, 11)

"Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom." (Hebrejima 10, 22)

Ulazak u uskrsnuće kroz krštenje…

"S njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih." (Kološanima 2, 12)

"Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života." (Rimljanima 6, 4)

Primanje Duha Svetog kroz krštenje…

"Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. " (Ivan 3, 5)

"On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom." (Titu 3, 5)

"To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega." (1 Korinćanima 6, 11)

"Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." (1 Korinćanima 12, 13)

"Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga." (Djela apostolska 2, 38-39)

Krštenjem postajemo dio Mističnog Kristovog Tijela…

"Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." (Ivan 13, 6)

"Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." (1 Korinćanima 12, 13)

"Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" (Galaćanima 3, 27)

Ivanovi učenici kršteni od apostola…

“Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." Nato će on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa. (Djela apostolska 19, 1-7)

- 07:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2007.

Papinstvo i nepogrešivost...

Kada Bog u Bibliji nekome daje autoritet, onda mijenja njegovo osobno ime…

“I nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.” (Postanak 17, 5)

“Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." (Postanak 17, 15-16)

“Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (Postanak 32, 29)

“Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom.” (Postanak 35, 10)

“A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16, 18)

Petar je uvjek navođen kao prvi, kao glavni apostol…

“Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.” (Matej 10, 1-4)

“Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.” (Marko 3, 16-19)

“Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.” (Luka 6, 14-16)

“I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev.” (Djela Apostolska 1, 13)

“No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.” (Luka 9, 32)

Petar govori u ime apostola…

“On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"” (Marko 8, 29)

“Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" (Luka 12, 41)

“Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." (Ivan 6, 68-69)

Duhovi: Petar je prvi koji je propovijedao…

“A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. [...] Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. (Djela apostolska 2, 14-40)

Petar učinio prvo ozdravljenje…

“Reče mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!" I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi.” (Djela apostolska 3, 6-7)

Da se pogani trebaju krstiti otkriveno je Petru…

“Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. (Djela apostolska 10, 46-48)

Šimun je Kefa (Aramejski: Kefa je Stijena) …

“Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena". (Ivan 1, 42)

“Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju… Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga…”

“A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Matej 16, 18-19)

Ključevi (u Mateju 16:19) kao simbol autoriteta - i napose autoriteta nad domom Davidovim…

“Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Izaija 22, 22)

“I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Otkrivenje 3, 7)

“I Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.” (Otkrivenje 1, 18)

“Pasi ovce moje” – Petar to čini kao pastir…

“Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" (Ivan 21, 15-17)

“Šimune… učvrsti svoju braću."

"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." (Luka 22, 31-32)

“Vikari” (zamijenici) Krista…

“Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.” (Luka 10, 1-2) “Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." (Luka 10, 16)

“Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." (Ivan 13, 20)

“Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Korinćanima 5, 20)

“Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.” (Galaćanima 4, 14)

“Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.” (Djela apostolska 5, 1-5)

Ljudi mogu biti sveti (kao “Sveti Otac”)

“Jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio.” (Marko 6, 20)

“Kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka.” (Luka 1, 70)

“Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." (Djela apostolska 3, 21)

“Koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima.” (Efežanima 3, 5)

“Sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.” (Kološanima 1, 22)

- 02:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2007.

Ispovijed (otpuštanje grijeha)

Priznavanje grijeha…

"Kaži Izraelcima: Kad koji čovjek ili žena počini bilo kakav grijeh na štetu čovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, neka prizna počinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.” (Knjiga Brojeva 5, 6-7)

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28, 13)

“Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.” (2 knjia o Samuelu 12, 13)

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Ivanova 1, 9)

“Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su (apostolima) ispovijedati i očitovati svoja djela.” (Djela apostolska 19, 18)

Otpuštanje grijeha

“Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Ivan 20, 21-22)

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Ivanova 1, 9)

Svezivanje na nebu i zemlji…

"Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." (Matej 18, 18)
Služba pomirenja…

“A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.” (2 Korinćanima 5, 18)

Oproštenje grijeha, bolesničko pomazanje i ispovijed…

“Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. (Jakovljeva 5, 14-16)


- 22:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2007.

Euharistija

Evo što nam Biblija donosi o Euharistiji...

Ovo je tijelo moje… Ovo je krv moja….

“I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Matej 26, 26-28)

“I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Marko 14, 22-24)

“I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Luka 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." (1 Korinćanima 11, 24-25)

Grijesi protiv tijela i krvi…

“Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. (1 Korinćanima 11, 26-30)

Euharistija je žrtva…

Kao što sljedeći odlomak pokazuje, Kršćani imaju žrtvenik, sa kojega jedu (ali ne židovski svećenici koji jedu sa svog vlastitog žrtvenika). Ako Kršćani jedu sa svog vlastitog žrtvenika, znači da im je ondije ponuđena žrtva za jelo. To nije simbolička žrtva, budući da je oni fizički jedu. Dakle Euharistija je kada kruh i vino, postaju Tijelo i Krv Kristova, čista Kristova žrtva na Kalvariji (Njegovo Tijelo i Krv) koja se prikazuje Bogu a daruje Kršćanima za jelo.

“Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Hebrejima 13, 10)

“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Korinćanima 10, 16-18)

Dug govor o Euharistiji… židovi su se pitali "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”…"Završetak Isusova Govora o Euharistiji rezultirao je reakcijom... “"Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"… te…."Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” Da je Isus govorio samo simbolički sigurno nebi bila takva reakcija onih koji su ga slušali…

“Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke. To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.” (Ivan 6, 32-66)

Melkisedek…
“A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.” (Postanak 14, 18)

“Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" (Psalam 110, 4)

“Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. (Hebrejima 7, 1-17)

Lomljenje kruha…

“Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” (Djela apostolska 2, 42)

Simbolična interpretacija Ivan 6 je neprikladna… Ovo su slučajevi kada “jesti nečije tijelo” ima negativan kontekst i oni prikazuju simboličko značenje “jedenje nečijeg tijela”…

“Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.” (Psalam 27, 1-2)

“Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, svatko jede meso svog susjeda. Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:” (Izaija 9, 18-21)

“tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev." (Izaija 49, 26)

“Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!” (Mihej 3, 3)

“I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih.” (Otkrivenje 17, 6)

“I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.” (Otkrivenje 17, 16)

Proroštvo o slavljenju Euharistije…

“O kada bi tko od vas zatvorio vratada mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku!Niste mi mili -govori Jahve nad Vojskama -i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapadaveliko je ime moje među narodima,i na svakom mjestu prinosi se kadi žrtva čista Imenu mojemu,jer veliko je Ime mojemeđu narodima -govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 1, 10-11)

- 10:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

Čistilište

Stvarnost ili fikcija? Uglavnom protestanti kažu da nauk o čistilištu nije nimalo Biblijski. Možda su oni tako savršeno čisti da mogu odmah u nebo jer u nebo nemože uči ništa nečisto. Riječ "Čistilište" ne spominje se direktno u Bibliji isto kao što se ne spominje ni riječ "Trojstvo" ali to ne znači da i jedno i drugo nije Biblijsko. Evo nekih Biblijskih redaka koji direktno i indirektno upučuju na Čistilište i na potrebu čišćenja...

Privremena patnja, prijelazno stanje čišćenja…

“Svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” (1 Korinćanima 3:13-15)

Ispaštanje za grijehe dok smo na zemlji, poništava plaćanje u čistilištu…

"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." (Matej 5, 25-26)

“Dodatna” patnja…

“Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kološanima 1, 24)

Stupnjevi ispaštanja za grijehe…

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (Luka 12, 47-48)

Čistoća je potrebna za ulazak u nebo; dakle potrebno je očišćenje…

“Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12, 14)

“I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga…” (Otkrivenje 21, 10) “Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.” (Otkrivenje 21, 27)

“Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika...” (Hebrejima 12, 22-23)

Svi mogu podnositi patnju za svoje grijehe nakon smrti…

“Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Korinćanima 5, 10)

Smrtni/oprostivi grijesi…

“I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.” (1 Ivanova 5, 14-17)

Iz ovih Isusovih riječi proizlazi da se neki grijesi mogu oprostiti u budućem svijetu…

"Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." (Matej 12, 31-32)

Krist propovijeda mrtvima…

Ovi mrtvi ljudi nisu bili u paklu, nisu bili ni u nebu jer im još nije bilo navješteno evanđelje, nebo nije “tamnica”. Između neba i pakla zjapi golema provalija i nemoguće je prijeći iz neba u pakao i obratno. Usp. (Luka 16, 26) Morali su biti negdje pored neba i pakla. (i također pored čistilišta, ali slijedeči redci su da nam pokažu da “mjesta” gdje idemo nakon smrti nemora biti nebo ili pakao.

“Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.” (1 Petrova 3, 18-20)

“Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu.” (1 Petrova 4, 6)

Molitva za Oneziforove, za “onaj Dan!”

Bez Čistilišta, Pavlovu molitvu za Oneziforove je malo teže objasniti, u svjetlu ovdje navedenog. Oneziforovi nisu bili savršeno čisti od grijeha, Ako postoji samo nebo I pakao a ne i Čistilište onda nema svrhe da Pavao moli za milosrđe u korist prijatelja, jer da je Onezirif umro sa bilo kojim grijehom na duši išao bi u pakao. Uglavnom, njegova molitva ima smisla ako je Pavao, molio u vezi Onezirifove patnje u Čistilištu.

“Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.” (2 Timoteju 1, 16-18)

Žrtva za mrtve (ima smisla samo ako postoji Čistilište)…

Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. (2 Mak 12, 38-46)

- 11:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2007.

MASONSKI NACRT ZA UNIŠTENJE KATOLIČKE CRKVE

Nije tajna da masoni rade na uništenju Katoličke Crkve... evo jednog zanimljivog teksta koji prikazuje njihove lukave planove kako da potkopaju Katoličku Crkvu iznutra.... ali Isus je rekao da njegovu Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati.

1. Uklonite već jednom sv. Mihovila, zaštitnika katoličke crkve iz svojih molitava u Misi i izvan nje. Odstranite njegove kipove tvrdeći da oni odvraćaju od štovanja Krista.

2.Uklonite korizmene pokorničke vježbe kao neuzimanje mesa petkom ili post; spriječite svaki čin samozataje. Na njihovo mjesto treba promicati djela užitka te sreću i ljubav prema bližnjemu. Kažite: „Krist je već za vas zaslužio raj“ i „svaki napor je beskoristan“. Recite svima da se ozbiljno zabrinu za svoje zdravlje. Zagovarajte potrošnju mesa,naročito svinjskoga.

3.Zadužite protestantske pastore da preispituju Misu i da je obesvete. Sijte sumnju u stvarnu prisutnost u Hostiji i potvrđujte da je Hostija – s većom blizinom protestantskoj vjeri – samo kruh i vino te da je treba prihvatiti samo kao znak. Ubacite protestante u sjemeništa i škole. Ohrabrite ekumenizam kao put k jedinstvu. Optužite svakoga koji vjeruje u stvarnu prisutnost kao osobu razornu i neposlušnu Crkvi.

4.Zabranite latinsko misno bogoslužje, klanjanje i napjeve, jer oni sjedinjuju osjećaj otajstva i štovanja. Predstavite ih kao vračarske čarolije. Ljudi će svećenike prestati smatrati ljudima s višom inteligencijom koje treba poštovati kao nositelje božanskih tajni.

5.Ohrabrite žene da u crkvi ne pokrivaju glave koprenom. Kosa djeluje uzbuđujuće. Zahtijevajte da žene budu čitateljice i svećenice. Prikažite to kao demokratsku zamisao. Utemeljite pokret za oslobođenje žene. Tko ulazi u crkvu mora biti obučen u zapuštene haljine da bi se tu osjećao kao u kući. To će oslabiti važnost Mise.

6.Odvraćajte vjernike da klečeći primaju pričest. Kažite časnim sestrama da moraju odvraćati djecu, prije i nakon pričesti, od držanja sklopljenih ruku. Recite da ih Bog ljubi takvima kakvi jesu te da želi da se oni osjećaju sasvim udobno. Ukinite u crkvi svako klečanje i svako poklanjanje. Kažite osobama da za Mise svoju vjeru trebaju svjedočiti stojećki.

7.Odstranite svetu glazbu orgulja. U crkvu uvedite gitare, židovske harfe, bubnjeve, udaraljke i grohotan smijeh. To će narod odvratiti od osobne molitve i od razgovora s Isusom. Uskraćujte Isusu vrijeme za poziv djeci na vjerski život. Oko oltara izvodite liturgijske plesove, priredbe i koncerte u razdražujućim haljinama.

8.Oduzmite sveti značaj pjesmama Majci Božjoj i sv. Josipu. Njihovo štovanje nazovite idolopoklonstvom. Učinite smiješnim one koji ustraju u tome.
Uvedite protestantske pjesme. To će proizvesti dojam da Katolička crkva, konačno priznaje da je protestantizam prava vjera ili u najmanju ruku da je on jednak katoličkoj crkvi.

9. Ukinite sve himne pa i one Isusu, jer oni u ljudima potiču pomisao na stanje sreće i vedrine, a koja već od djetinjstva proistječe iz mrtvljenja i pokore prema Bogu. Uvedite nove pjesme samo da biste uvjerili svijet u to da su pređašnji obredi na neki način lažni.
Osigurajte da u svakoj Misi bude barem jedna pjesma u kojoj se Isus ne spominje, te da ta pjesma govori samo o ljubavi prema bližnjemu. Propovijedajte ljubav, snošljivost i sklad. Ne spominjite Isusa, zabranite i spomen na Posvećenu Hostiju.

10.Odstranite sve svetačke moći iz oltara, a postupno i te oltare. Zamijenite ih poganskim stolovima bez posvete, koji mogu biti upotrijebljeni za prinošenje ljudskih žrtava u tijeku sotonskih misa.
Ukinite crkveni zakon koji zahtijeva slavlje Mise samo na oltarima koji imaju moći.

11.Prekinite s običajem služenja Mise u prisutnosti Presvetog Sakramenta u svetohraništu.Ne dopustite bilo kakvo svetohranište na oltarima na kojima se slavi Misa. Stol treba izgledati kao kuhinjski stol. Mora biti prenosiv da bi se izrazilo da on nije nikako svet, nego da mora služiti dvostrukoj svrsi, kao na primjer, stol za predavanje ili igranje karata. Poslije staviti barem jednu stolicu uz taj stol. Svećenik mora tu zauzeti mjesto da bi pokazao da se on odmara kao nakon jela. Svećenik nikada ne smije klečati niti poklanjati za vrijeme sv. Mise. Kad se jede, u stvari, nikada se ne pokliče. Svećenikova stolica mora biti smještena na mjestu svetohraništa. Ohrabrite narod da časti i da se divi svećeniku umjesto Hostiji, da bude poslušan njemu umjesto Kristu. Kažite ljudima da je svećenik Krist, njegova glava. Svetohranište smjestite na neko manje vidljivo mjesto.

12.Uklonite svece iz crkvenog kalendara, neke uvijek u određenim razdobljima. Zabranite svećenstvu da propovijeda o svecima, osim o onima koji se spominju u Evanđelju. Recite narodu da bi se zbog toga, možda nazočni protestanti u crkvi mogli sablazniti.
Izbjegavajte sve ono što smeta protestantima.


13.Kada čitate Evanđelje, izostavljajte riječ „Sveti“, na primjer, umjesto „Evanđelje po svetom Ivanu“, recite jednostavno: „Evanđelje po Ivanu“. Tako će narod pomisliti da ih ne treba više štovati.
Pišite stalno nove biblije, sve dok ne budu istovjetne s onim protestantskim. Ispuštajte pridjev „Sveti“ u izričaju „Duh Sveti“. To će otvoriti put. Ističite žensku narav Boga kao majke pune nježnosti. Ukinite uporabu naziva „Otac“.

14.Učinite sve da nestanu sve knjige osobnoga milosrđa te ih uništite. Dosljedno, također će prestati litanije Presvetomu Srcu Isusovu, Majci Božjoj, svetom Josipu kao priprava za svetu pričest. Zahvala poslije pričesti postat će suvišna.

15.Neka također nestanu svi kipovi i slike anđela. Zašto bi se morali spoticati o kipove naših neprijatelja? Nazovite ih bajkama ili pričicama za laku noć. Ne dopuštajte razgovor o anđelima jer bi to ozlojedilo naše prijatelje protestante.

16.Ukinite mali egzorcizam za istjerivanje zlih duhova, uznastojte oko toga da se objavi da đavoli ne postoje.Objasnite da je to metoda primijenjena u Bibliji za označavanje zla i da bez zlobnika ne mogu opstati zanimljive priče. Kao posljedica toga ljudi neće vjerovati u opstojnost pakla, niti će se bojati da bi u nj ikada pali. Ponavljajte da pakao nije ništa drugo doli udaljenost od Boga i da nema strašnijeg od toga,ako se u biti radi o samom životu kao ovdje na zemlji.

17.Naučavajte da je Isus bio samo čovjek koji je imao braću i sestre te da je mrzio vlastodršce. Objasnite da je volio društvo bludnica, posebno Marije Magdalene, da mu nije stalo ni do crkava ni sinagoga. Kažite da je savjetovao neposluh svećeničkim poglavarima. Obeshrabrite razgovor o Križu kao o pobjedi; naprotiv prikažite to kao promašaj.

18.Prisjetite se da možete navesti časne sestre na izdaju njihova zvanja ako se okrenete njihovoj taštini, draži i ljepoti.Učinite da promijene crkvenu odoru, a to će dovesti do toga da odbace svoje krunice. Objavite svijetu da u njihovim samostanima postoje nesuglasice. To će spriječiti njihova zvanja. Kažite časnim sestrama da neće biti prihvaćene ako se ne odreknu svoga redovničkog odijela. Također, pospješujte među narodom gubitak povjerenja prema crkvenoj odjeći.

19.Spalite sve vjeronaučne priručnike. Kažite vjeroučiteljima da naučavaju ljubiti Božja stvorenja umjesto samoga Boga. Otvoreno ljubiti svjedočanstvo je zrelosti. Učinite da se izraz „seks“ svaki dan rabi u vašim vjeronaučnim razredima. Učinite od sexa novu religiju. Uvedite slike sexa u vjersku poduku da biste naučili djecu stvarnosti.Osigurajte da slike budu jasne. Ohrabrite škole da postanu napredni mislioci na području spolnog odgoja. Uvedite spolni odgoj uz pomoć biskupova ugleda, tako da roditelji neće imati ništa protiv toga.

20.Ugušite katoličke škole, priječeći zvanja časnih sestara. Otkrijte časnim sestrama da su malo plaćene socijalne radnice i da će ih Crkva uskoro ukinuti. Uznastojte da nastavnik katolički laik prima istu plaću kao i onaj državnih škola. Zaposlite nastavnike nekatolike. Svećenici moraju primiti jednaku plaču kao i odgovarajući svjetovni službenici. Svi svećenici moraju skinuti svoje svećeničko odijelo i svoje križeve, tako da ih svi mogu prihvatiti. Učinite smiješnima one koji se ne prilagođavaju.

21.Uništite papu srušivši njegova sveučilišta. Odvojite sveučilište od pape, govoreći da bi ih tada vlada mogla pripomoći. Zamijenite nazive vjerskih zavoda sa svjetovnim imenima za promicanje ekumenizma. Na primjer umjesto „Škola Bezgrješnog Začeća“ kažite „Nova viša škola“. Ustanovite odjele za ekumenizam u svim biskupijama i pobrinite se za njih da ih nadziru protestanti.
Zabranite molitve za papu i one upravljene Mariji, jer one obeshrabruju ekumenizam. Navijestite da su mjesni biskupi nadležne vlasti. Tvrdite da je papa samo reprezentativan lik. Objasnite da papin nauk služi samo za razgovor ali da je uostalom lišen važnosti.

22.Borite se protiv papine vlasti, postavivši dobnu granicu njegovoj službi. Sužavajte mu vlast malo pomalo, objasnite da ga želite zaštititi od prevelika rada.

23.Budite odvažni. Oslobodite papu uvođenjem biskupskih vijeća. Tada će papa postati samo reprezentativan lik, kao u engleskoj gdje vladaju Gornji i Donji dom i od kojih kraljica prima naredbe.
Potom oslabite biskupov autoritet,ustanovivši jednu ustanovu na svećeničkoj razini koja će biti njegov takmac. Kažite da tako svećenici dobivaju na pažnji koju zaslužuju. I naposljetku, oslabite ovlasti svećenika ustanovljavanjem skupina laika koji trebaju zagospodariti svećenicima. To će proizvesti takvu mržnju da će Crkvu napustiti čak i kardinali pa će onda Crkva biti demokratična, nova Crkva.

24.Smanjite zvanja za svećenstvo tako da laici izgube strahopoštovanje prema njemu. Javna sablazan jednog svećenika uništit će na tisuće zvanja. Hvalite svećenike koji su znali radi ljubavi prema ženi sve ostaviti i proglasite ih junacima,
Častite svećenike koji su postali laici kao izvorne mučenike toliko potlačene da dalje nisu mogli podnositi.
Osuđujte, također, kao sablazan da naša subraća masoni u svećeništvu moraju biti otkriveni a njihova imena objavljivana. Budite snošljivi prema klericima homoseksualcima. Kažite ljudima da svećenici pate od usamljenosti.

25. Počnite zatvarati crkve zbog manjka svećenika. Tu naviku proglasite dobrom i štedljivom. Objasnite da Bog sluša molitve ma bilo gdje bili. Zato Crkve postaju čudovišno rasipanje novca. Prije svega, zatvorite crkve u kojima se od davnine prakticira tradicionalna pobožnost.

26.Koristite laika i svećenika slabića u vjeri da bez teškoća osude i kude svako Marijino ukazanje i svako primjetno čudo, posebice sv. Mihovila Arhanđela. Osigurajte da ništa od toga, ni u kojoj mjeri ne zadobije odobrenje po Drugom Vatikanskom saboru.
Označite kao neposluh, u odnosu na vlast, ako netko posluša objave ili upravo ako netko razmišlja o njima. Proglasite vidioce kao neposlušne crkvenoj vlasti. Učinite da izgube dobar glas i da ne budu poštovani, pa tada nitko neće pomisliti obazirati se na njihovu poruku.

27.Izaberite protupapu. Tvrdite da će on protestante vratiti u Crkvu, a možda čak i Židove.Protupapa će moći biti izabran, ako bude dano pravo glasa biskupima. Tada će biti izabrani mnogi protupape kao kompromis. Tvrdite da je pravi papa mrtav.

28.Ukinite ispovijed prije svete pričesti za učenike druge i treće godine tako da im ne bude više stalo do nje kada budu pohađali četvrti i peti razred i poslije više razrede. Tada će ispovijedi nestati.
Uvedite ( prešutno ) zajedničku ispovijed sa skupnim odrješenjem. Objasnite narodu da je to zbog manjka svećenika.

29.Neka pričest dijele žene i svjetovnjaci. Kažite da je ovo doba laika. Započnite s davanjem Hostije na ruke, kao protestanti, umjesto na jezik. Razjasnite da je Krist to činio na isti način. Prikupite nekoliko Hostija za „crne mise“ u našim hramovima. Potom podijelite, umjesto osobne pričesti jedan pehar neposvećenih hostija koje se mogu sa sobom ponijeti kući. Objasnite da se tako božanski darovi mogu uzimati svaki dan. Postavite automatske razdavače hostija za pričest i nazovite ih svetohraništima.
Kažite da se moraju razmijeniti znakovi mira. Ohrabrite ljude da se pomiču u crkvi da bi se prekinula pobožnost i molitva. Ne krstite se; umjesto toga dajte znak mira. Objasnite da se je i Krist pomicao da bi pozdravio učenike. Ne dopuštajte bilo kakvu sabranost u tim trenucima. Svećenici moraju okrenuti leđa Hostiji i častiti narod.

30.Nakon izbora protupape raspustite biskupska vijeća, a i svećenička udruženja te župna vijeća.
Zabranite svim redovnicima da bez dopuštenja raspravljaju o tim novim odredbama. Pojasnite da bog ljubi poniznost i mrzi one koji teže za slavom.Optužite za neposluh prema crkvenim vlastima sve koji postavljaju pitanja. Obeshrabrujte Poslušnost prema Bogu. Kažite ljudima da moraju slušati ove crkvene starješine.

31.Udijelite papi ( protupapi ) najveću ovlast u izboru svojih nasljednika. Naredite, pod kaznom izopćenja, svima onima koji vole Boga da nose znak Životinje. Međutim, ne imenujte ga „znakom životinje“.
Ne smije se činiti znak križa niti upotrebljavati nad osobama ili preko njih ( ne smije se više blagoslivljati ). Čin križa bit će označen kao idolopoklonstvo i neposluh.

32.Tvrdite da su lažne prethodne dogme osim one o papinoj nezabludivosti. Isusa krista proglasite promašenim prevratnikom.
Navijestite da će pravi krist ubrzo doći. Samo izabranoga protupapu treba slušati. Recite ljudima da se moraju pokloniti kada se bude izgovaralo njegovo ime.

33.Naredite svim papinim podanicima da se bore u svetim križarskim bojevima da bi se proširila jedna jedina svjetska vjera. Đavao zna gdje se nalazi sve izgubljeno blago. Bez samilosti osvojite svijet!


(Izvor: Il piano masonico per la destruzione della Chiesa Cattolica, Teologica. La rivista della nuova evangelizzazione, br. 14, ožujak/travanj 1998., str.22.-25. )

Ako nekoga više zanima religija masonstva - "Sotonina bludnička religija uspostavljena u starom Babilonu", kako je naziva John Daniel u svojoj knjizi... preporučujem... http://religijamasonstva.blog.hr/

- 10:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Spasenje (Dali smo spašeni jednom zauvijek?)

Da vidimo što kaže Biblija...

Može li netko u ovome životu biti siguran u spasenje?

“Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.” ( 1 Korinćanima 9, 27)

“Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.” (1 Korinćanima 10, 12)

“Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Filipljanima 2, 12)

“Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.” (Hebrejima 4, 1)

“Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.” (Rimljanima 11, 21-22)

“Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Galaćanima 5, 1)

“Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Galaćanima 5, 4)

“A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!” (2 Petrova 1, 9-10)

Neki grijesi su smrtni…

“Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.” (1 Ivanova 5, 16-17)

Pavao je nesiguran u svoje vlastito spasenje…

“Ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Filipljanima 3, 11-14)

Nismo još spašeni; dok god se nadamo spasenju, to mora značiti nismo još sigurni imamo li spasenje…

“Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. (Rimljanima 8, 24-25)

Moramo ustrajati do svršetka…

“Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (Matej 10, 22)

“A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Luka 9, 23-24)

“Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.” (Jakovljeva 1, 12)

“Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. Ne varajte se, braćo moja ljubljena!” (Jakovljeva 1, 15-16)

“Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo.” (Hebrejima 13, 12-14)

“Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.” (Rimljanima 11, 22)

“Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!” (Galaćanima 6, 9)

"Ja sam istinski trs,a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.” (Ivan 15, 1-6)

Moramo bdjeti…
Ali ako smo sigurni u naše spasenje zašto moramo bdjeti?

"Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" (Matej 25, 1-13)

Izgubit ćemo našu baštinu ako sagriješimo…

“A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.” (Galaćanima 5, 19-21)

“Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (1 Korinćanima 6, 9-10)

“Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.” (Efežanima 5, 5)

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.” (Hebrejima 10, 26-31)

“Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.” (Galaćanima 6, 7-8)

“Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti.” (2 Petrova 2, 15)

“Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana.” (2 Petrova 2, 20-21)

“I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.” (Otkrivenje 22, 19)

“Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će.” (Ezekiel 18, 24)

Ako kršćani mogu biti sigurni u spasenje, zašto je Pavao molio za milosrđe u korist Onezifora?

“Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.” (2 Timoteju 1, 16-18)

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2007.

Sola Fide (Samo vjerom)

Dali se spašavamo samo vjerom? Dali je protestantska doktrina "Sola Fide" ujedno i Biblijska? Biblija kaže upravo suprotno: "Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom." (Jakovljeva 2, 14)

Pogledajmo što nam sve Biblija govori o toj temi...

Kako je dobra vjera bez dijela?

“Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.” (Jakovljeva 2, 14-26)

Moramo se kloniti grijeha…

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,..” (Hebrejima 10, 26)

Stjecati oproštaj…

“..znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova,spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.” (Jakovljeva 5, 20)

Vršiti volju Božju…

"Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6, 46)

"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (Matej 7, 21)

“I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?" A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi." Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." (Matej 19, 16-21)

“Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.” (1 Timoteju 5, 8)

“Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12, 14)

Moramo se boriti za spasenje…

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao. (1 Korinćanima 9, 24-27)

"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." (Luka 13, 24)

Djela imaju vrijednost…

“Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Filipljanima 2, 12)

“Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Korinćanima 5, 10)

“Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!” (Rimljanima 2, 5-10)

“Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.” (Rimljanima 2, 13)

“Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.” (Rimljanima 3, 31)

“I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'"
"Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"
"Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'"
"Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'” (Matej 25, 32-46)

Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. (Galaćanima 6, 6-10)

“Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari - prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.” (1 Timoteju 6, 17-19)

"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" (Otkrivenje 22, 12)

Moramo čuvati zapovijedi…

“I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo.Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine.” (1 Ivanova 2, 3-4)

“I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.” (1 Ivanova 3, 24)

“Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.” (1 Ivanova 5, 3)

- 02:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Apostolsko Vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan,
sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega,
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela
i život vječni. Amen.

Symbolum Apostolorum

CREDO in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae. Et in Iesum Christum, Filium eius unicum, Dominum nostrum, qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, inde venturus est iudicare vivos et mortuos. Credo in Spiritum Sanctum, sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, remissionem peccatorum, carnis resurrectionem, vitam aeternam. Amen.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se